Za eventualnu pobjedu HDZ na izborima 2015. godine morala bi se poklopiti doista poprilična gomila stvari.

Od toga da vladajuća koalicija ne uspije u značajnijem gospodarskom oporavku zemlje, do toga da HDZ uspije u značajnijem oporavku svoje stranke i svojih potencijalnih koalicijskih partnera, trenutno zombi stranaka s one strane izbornog praga (poput HSLS, HSS-a ili neke od pravaških frakcija). I da, HDZ bi za predsjednika najvjerojatnije naredne nedjelje trebao izabrati Domagoja Ivana Miloševića.

Ovaj bivši, jednogodišnji potpredsjednik Kosoričine Vlade, kako se čini, jedini od aktualna četiri kandidata i jedne kandidatkinje za žezlo koje su držali Sanader, Tuđman i Kosor, može motivirati i dio birača centra da se odluče za stranku koja sa strahom čeka ishod suđenja za Fimi mediju.

Bez tog dijela birača, bez centra, HDZ, u izbornim uvjetima koji neće podsjećati na one u Grčkoj, neće na vlast. Realno, međutim, s Miloševićem ili bez njega, HDZ-u akcije za izbore 2015. godine ne stoje sjajno – stranka je u tolikoj rupi da nije lako povjerovati da će se uspjeti vratiti već za sljedeći mandat.

No, mnogo se još toga ima odigrati dotad i tko zna što sve može nanijeti društveno-politička zbilja Hrvatskoj – uostalom, tko je pet mjeseci nakon izbora 2007. godine (dakle negdje u travnju 2008.) mogao predvidjeti što će se sve izdogađati u zemlji, a poglavito u HDZ-u?

Ključno pitanje HDZ-ovih izbora u nedjelju, dakle, nije hoće li stranka izabrati pravog kandidata koji bi mogao parirati Milanoviću (uostalom, nakon lokalnih i EU izbora 2013. bi HDZ trebao provesti nove stranačke izbore na kojima bi pravo glasa imali svi članovi stranke), već hoće li stranka krenuti putem unutarnje demokratizacije.

Užasno je bitno to pitanje za Hrvatsku, jer HDZ je ipak jedna od dvije najjače stranke u zemlji i teško da će se to skoro mijenjati. A stranka koja nije demokratski ustrojena teško može širiti demokratske odnose u društvu – 18 godina vlasti uglavnom autoritarnog HDZ-a su, uostalom, dovoljna ilustracija, s operetno antidemokratskom predajom vlasti Ive Sanadera Jadranki Kosor u srpnju 2009. godine.

Gledano na taj način – posve je svejedno tko će osvojiti vlast u HDZ-u na nedjeljnom Saboru stranke – sve dok to nisu Tomislav Karamarko ili Jadranka Kosor.

Kakav je odnos ovog dvojca prema demokratskim običajima jasno se može vidjeti u finišu kampanju u HDZ-u, odnosno, u njihovom odnosu prema TV sučeljavanjima. Kolerična bivša premijerka i mračni, šutljivi bivši šef obavještajaca i ministar policije, ista uredno – izbjegavaju. I ne radi se samo o kamerama, Karamarko i Kosor bježe i od za javnost zatvorenih sučeljavanja među članovima stranke.

Ništa novog to nije za HDZ – uostalom, posljednje TV sučeljavanje premijerskih kandidata u ovoj zemlji je održano dok je Ivo Sanader još bio tek oporbeni junoša koji je jurišao na radno mjesto tadašnjeg premijera Ivica Račana, 2003. godine. I Sanader 2007. i Kosor 2011. su, s pozicije vlasti, hladno odbili sučeljavanje sa šefom oporbe, izražavajući tako krajnji prezir i prema građanima vlastite zemlje i prema demokraciji kao društvenom uređenju.

Najgore od svega – taj mračni, zakulisni odnos prema javnosti i dalje širi strah među relevantnim društvenim institucijama. Javna televizija se tako, nije usudila čak dvaput, u “Licima nacije” i “Otvorenom” u zadnjih nekoliko dana organizirati sučeljavanje kandidata za šefa HDZ-a, jer je dvojac K&K, koji bježi od javnosti, odbio sudjelovanje. Umjesto da javna televizija postupi u interesu javnosti i organizira sučeljavanje s onima koji su za njega voljni (dakle, Miloševićem, Milinovićem i Kujundžićem), uz dvije prazne stolice kao pljuske onima koji su od kamera pobjegli, na Prisavlju su obe emisije – otkazali, a sučeljavanje s trojcem voljnih ipak su održali tek nakon što je isto napravila konkurentska, privatna televizija…

U najjačoj oporbenoj stranci, dakle, i dalje su žive i snažne struje koje se trude da HDZ ostane “onaj stari”, vođen čvrstom rukom lidera (liderice), skriven od javnosti i ukotvljen u nacionalnoj mitologiji koja, ustvari, sve demokratske “novotarije” u dubini duše smatra slabićkim i suvišnim zahtjevom modernog vremena.

Stoga, zapravo, za HDZ, i za ovu zemlju uopće nije bitno pitanje tko će na nedjeljnim izborima u toj stranci odnijeti pobjedu. Sve dok dvojac K&K bude među onima koji će – izgubiti.