O tome svjedoči i njegov najnoviji govor u Opatiji, kad je prognozirao da hrvatski BDP ove godine neće porasti 0,8 posto, kako želi Vlada, nego će pasti za jedan posto. Nije problem u njegovim prognozama, jer one su dosad bile vjerodostojne, nego u tome što je guverner opet skidao sa sebe bilo kakvu odgovornost za krizu i propadanje gospodarstva u Hrvatskoj. 

    Rohatinski je govorio po svom starom obrascu. On najprije iznese tezu da je situacija u Hrvatskoj loša. Kad objasni zašto, iznese drugu tezu – da HNB za tu situaciju nije kriv, jer je navodno učinio sve što je mogao. Treća je teza Rohatinskoga, koju također godinama ponavlja, da se stvari mogu poboljšati ako se promijeni ponašanje svih drugih osim HNB-a. Najodgovornija je Vlada koja mora rezati javnu potrošnju, ali gospodarstvo i građani također trebaju smanjiti svoje troškove. 

    Narodna banka, prema guverneru, ništa tu ne može pomoći. Ako skupina ekonomista kritički kaže da bi HNB trebao voditi ekspanzivniju monetarnu politiku, kakvu u doba krize vode ostale monetarno suverene države, guverner uvijek odgovara da oni ne razumiju stvari. Hrvatska je specifični slučaj, a sve što kritičari predlažu, destabiliziralo bi tečaj kune i financijski sustav. To što je gospodarstvo destabilizirano već godinama, što raste broj stečajeva i nezaposlenih, guverneru kao da nije bitno. 

    Najslikovitiji primjer guvernerova samoopravdavanja jest slučaj nedavnog snižavanja obveznih rezervi banaka. Rohatinski je oslobodio devet milijarda kuna i poručio da taj novac treba pomoći gospodarstvu, osobito izvoznicima, za popravljanje platne bilance zemlje. Ali taj novac opet će ostati na računima banaka i neće se, putem kredita, preliti u gospodarstvo. To se ponavlja već godinama. 

    Svjestan toga, Rohatinski je u Opatiji objasnio da novac poduzećima ne stiže zato što nisu uklonjene različite prepreke investicijama u Hrvatskoj. To znači da nisu krivi HNB i banke, nego Vlada. Poslovne banke, pak, u zboru dodaju da nisu krive one, nego poduzeća koja »nemaju kvalitetnih projekata«. Pravo je pitanje u kojoj zemlji u svijetu poduzeća mogu imati »kvalitetne projekte« ako kamate na kredite iznose šest ili osam posto, ako su dvostruko ili trostruko više od prosječne profitne stope u gospodarstvu. Tko će te skupe kredite uzeti? 

    Guverner stalno govori drugima što trebaju činiti, ali ne kaže ono glavno: što HNB svojim mjerama kani učiniti da pojača dotok novca u gospodarstvo, koje jedino može povećati BDP i zaposliti ljude. Upravo guverner određuje neka pravila igre po kojima se ponašaju i poslovne banke. Kako to da centralne banke u drugim državama mogu biti u službi gospodarstva i građana, a ne samo u službi financijskih krugova i kapitala? Zašto samo HNB ne može učiniti ništa drugo, nego podržavati status quo i skrštenih ruku gledati ekonomsko propadanje zemlje? 

    Svakoga proljeća guverner otpušta novac gospodarstvu, a nekoliko mjeseci kasnije on zaključi kako je stvar propala. Već godinama za sve to krive su vlade, poslovne banke i poduzeća koja taj novac nisu sposobna uzeti. Zašto se Rohatinski već godinama poigrava s javnošću i iznosi te neuvjerljive tvrdnje? Možda zato što se ne želi zamjeriti interesima financijskih i bankarskih krugova koji su mu svojedobno dali nagradu za najboljeg guvernera.