– Je li tebi jasno zašto je Milanović išao kod Orbana?

   – Zar tu ima išta nejasno?

   – Ništa. Samo to o čemu je s Orbanom razgovarao sat i pol duže od predviđenog vremena.

   – Pa rekli su ti: o tradicionalnim dobrim odnosima, o povećanju razine energetske sigurnosti dviju zemalja, o suradnji, o perspektivama…

   – A o Ini i MOL-u?

   – Pa razgovarali su i o tome. Je li Milanović izjavio da neće dopustiti da odnosi u Ini negativno utječu na odnose među državama?

   – Baš me zanima kako on to može ne dopustiti, ako je rekao da ni mađarska ni hrvatska vlada nemaju ništa s odnosima u Ini. Kao da Mađarska nije suvlasnik MOL-a i kao da Hrvatska nije suvlasnik Ine, istinabog, manjinski.

   – On je rekao da mađarske vlade, ni sadašnja ni bivša, nemaju ništa s procesom preuzimanja Ine, jer Mađarska u to vrijeme nije bila suvlasnik MOL-a.

   – Ali je zato Hrvatska bila vlasnik Ine. I imala neka upravljačka prava, sve do izmjena glavnog dioničarskog ugovora. A te izmjene je Polančecovom rukom potpisala Vlada Republike Hrvatske.

   – I šta bi ti sad: da netko u ime ove vlade potpiše nove izmjene kojima bi se Hrvatskoj vratila upravljačka prava? Kako ne razumiješ da su to pitanja o kojima vlade ne mogu formalno-pravno odlučivati?!

   – Govoriš ko Orban i Milanović zajedno.

   – A šta ti misliš: da njih dvojica ne govore istinu?

   – Ja samo pokušavam dokučit o čemu su toliko razgovarali. »Znate, dragi kolega Milanoviću, mi vam po tom pitanju ne možemo ništa učiniti.« A onda se i ovaj naš pohvali: »Dragi kolega Orban, vjerujte da ne možemo ni mi.« I tako satima.

   – Jesi ti sjedio na ušima kad je Orban izjavio da Mađarska ima najbolje namjere i da je spremna surađivati, ali da ima male mogućnosti utjecaja?!

   – Da, da… »Znate, dragi kolega Milanoviću, mi vam imamo najbolje namjere.« A onda Milanović: »Znam, kolega, znam da imate najbolje namjere.« I tako satima. A o Čačiću i Liniću u Nadzornom odboru Ine ni slova…

   – Pa je li ti Milanović rekao da je to unutarnja politička stvar Hrvatske. Zašto bi o tome pričao s Mađarima ili bilo s kim?

   – A zašto onda Mađari izjavljuju da bi bili zadovoljni Linićevim i Čačićevim imenovanjem? Zato što se pale na Gestapo?

   – Ne pričaj gluposti! Rekli su da bi to i njima odgovaralo zato što Linić i Čačić imaju težinu.

   – Eto, još nam se i rugaju zbog ministarske kilaže.

   – Jako duhovito! Da nemaš i neki štos o Vozimiru?

   – Ima ga Milanović. Sjećaš se kad je izvalio da su oni Čačićevi Mađari stradali zato što nisu bili vezani? Baš šteta što to nije ispričao i Orbanu…

   – S tobom je svaki razgovor besmislen!

   – Zato je smislen bio onaj u Budimpešti. Kaže Orban: »Znate, kolega, mi djelatno podržavamo akciju ‘Kupujmo hrvatsko!’« A Milanović odgovara: »A mi, kolega, održavamo akciju ‘Kukajmo hrvatsko!’« I tako godinama.