Iako je početkom travnja otišao iz Ministarstva prometa i infrastrukture u lošem zdravstvenom stanju i umoran, manji od makova zrna, Zlatko Komadina vratio se jučer na velika vrata, najavljujući da ostaje u igri za potpredsjednika SDP-a.

Dapače, zdravstveno oporavljen, koliko je to moguće u mjesec dana, Komadina je neizravno priznao da je Žuta Lokva bila ključna za njegov odlazak, jer »nikada se ne smiju iznevjeriti obećanja građanima«. Ujedno je bacio rukavicu u lice svima koji su ga se, kako smatra, prerano odrekli uoči nove izborne konvencije, jer je stranačke kolege optužio za makjavelizam i lobističke metode koje prelaze svaku mjeru.

Aludirao je time na medijske plasmane u kojima ga se pokopalo i prije nego je istinski preuzeo sve konce ministarstva u svoje ruke, a to tegobno iskustvo kasnije su s njim podijelili još neki ministri.

Sada, čim mu se »herc« smirio na normalan broj otkucaja, Komadina se odvažno odlučio vratiti u arenu, igrajući na kartu poštenjaka koji se nije snašao u najvišim sferama prljave politike, koji nije htio popustiti pritiscima onih što su ga tjerali da se odrekne vlastitih obećanja i ciljeva, i kao takav na izbornu konvenciju SDP-a 2. lipnja ide po podršku i suosjećanje stare stranačke garde, kao i svih onih delegata koji ne misle da je bliskost šefu partije jedina referenca za ostanak u vrhu stranke.

Naravno, s druge strane bit će oni koji misle da Komadina, ako nije bio u stanju podnijeti ministarski stres, jednako tako više nema kredita niti da podnosi odgovornost koje nosi mjesto potpredsjednika vladajuće stranke.

Takve njegov povratak istinski iritira, jer misle da je vrijeme da se prostor ostavi mlađima, svježijima, okretnijima, energičnijima, a vjerojatno će ih još više nervirati Komadinina najava da bi mogao ponovno sudjelovati i na narednim izborima za župana PGŽ u proljeće 2013. godine. Uz to, on im drži i prodike o tome da samim time što su ministri, ne moraju svi iz Banskih dvora direktno u stranačko Predsjedništvo.

No, njegov je povratak tek kockica u mozaiku ukupne slike današnjega SDP-a, u kojem će se možda najzanimljivija bitka voditi upravo među riječkim kadrovima u igri za potpredsjednika, a osim Komadine to su i Vojko Obersnel i Željko Jovanović.

Indikativno, ni jedan ni drugi nisu jučer željeli komentirati oštar povratak otpisanog ministra. Ali, izborna pravila SDP-a su takva da u Predsjedništvo sigurno ulaze dva kandidata iz regije Rijeka-Istra-Lika, a uz to tek kao mogućnost – i treći, koji osvoji najviše glasova na nacionalnoj listi. To znači da će se između tri jaka riječka kandidata – popularnog ministra Jovanovića, »utaborenog« riječkog gradonačelnika Obersnela, i omiljenog bivšeg ministra i župana Komadine, doista voditi borba na život i smrt za ulazak u takvo, regionalnim kvotama omeđeno Predsjedništvo.

Ako Komadina ispadne, bit će to za njega više-manje kraj karijere u vrhunskoj politici. Ako ispadne Obersnel, već sljedećeg dana počet će se postavljati pitanje njegova novog gradonačelničkog mandata, u koji je sada potpuno siguran, no koji će postati upitan ne dobije li podršku stranačkog članstva. A ako ispadne Jovanović, bit će jasno da ni ministarski status nije bogomdan ni za koga.

Rizik je za svu trojicu ovoga puta razmjerno velik, ali vjerojatno ipak najviše za Komadinu. Njemu je na kocki buduća karijera, mada trenutno ima najmanje za izgubiti, jer je od danas tek običan saborski zastupnik. No, ne treba biti naročito mudar da se zaključi da stari partijski kadar Komadina najviše drži do one Račanove: vlast mogu izgubiti, ali obraz nizašto.

Samo, pitanje je odlučuje li se na konvenciji o prošlosti ili o budućnosti vladajuće stranke.