Đurđevdan je. Najveći ciganski praznik. A može i romski. Ili ljudski. Ako si Ciganin, dakle Rom, dakle Čovjek, može kako hoćeš. A ne samo onako kako nalaže lažljivi jezik političke korektnosti. 

    Na Đurđevdan, na najveći ciganski praznik, možeš biti i Ciganin i Rom i Čovjek dok se umivaš rosom ili izvorskom vodom po kojoj plutaju latice i vrbove grančice. Dok sapireš sve ono loše čime te je život naprašio između dva Đurđevdana. Dok sa sebe pokušavaš otresti nevolju koju posebno privlači to što si Ciganin, što si Rom, što si Čovjek. 

    A u tjednu koji završava Đurđevdanom nevolja je bilo na pretek, baš kao i političke korektnosti. O Romima se u Škabrnji govorilo isključivo kao o Romima, nipošto kao o Ciganima. Ogradilo ih se žicom kao Rome, prijetilo im se kao Romima i primoralo ih se da sa zemljišta, koje su kupili i na kojemu su htjeli živjeti, odu onako kao što već odlaze Romi. Progonilo ih se kao što se to Romima radi u civiliziranom svijetu – u Francuskoj, Italiji, Sloveniji, Slovačkoj… – da svi čuju kako ih se na sva usta napadno naziva Romima a ne Ciganima. I da svima bude jasno kako se ta politički korektna riječ izgovara ispražnjena od svoga značenja. Da ne bude nikakve zabune oko toga da to Romi ne znači isto što i Ljudi. I da to što ih se ne naziva Ciganima ne znači da ih se smatra Ljudima. 

    Od pamtivijeka u Škabrnji nema ni Srba ni Roma, a neće ih biti ni ubuduće! Ovdje oduvijek živimo samo mi, Škabrnjci, Hrvati, katolici, i tako mora ostati! – najčešće su rečenice što su ih mještani Škabrnje ovih dana izgovarali pred novinarima. Općinski načelnik Luka Škara je tom prevladavajućem pučkom diskursu o vječnosti i pamtivječnosti dao i jedan širi civilizacijsko-historijski kontekst izjavivši: »Kako su Amerikanci postupili s Indijancima, znamo. Stavili su ih u rezervate. Zašto? Zato jer nisu željeli živjeti kao ostali ljudi. Dakle, ako hoćeš šatore i slobodu, eno ti rezervata. I ogradili su ih žicom, odnosno ogradili su svoju zemlju.« 

    Romi su pod prijetnjama ipak pobjegli iz rezervata i Đurđevdan dočekali daleko od Škabrnje, pa nema straha za građevinsku zonu. A ni za mučenički imidž »ugrožene većine« koja se brani od »zaštićene manjine«, oslikan u riječima Luke Škare, duboko razočaranog javnim reakcijama na akciju Škabrnjana: »To je sramota da jedan Rom može posvađati cijelu Hrvatsku!«