Apsolutno ne bi kruna s glave pala ni premijeru Milanoviću da je on osobno jučer otišao na Brač, pogotovo kad je već bio tamo blizu, u Divuljama. To bi bilo nešto pristojno i uljudno, a i politički pametno. Svakako sto puta zrelije i pametnije nego sada okretati glavu od apsurdnog skandala kakav Bračani nikad neće zaboraviti i pravdati se šupljim pozivanjem na potrebu beskompromisnog provođenja zakona. 

    Naravno da inače ne može i ne treba premijer trčati u sve tvrtke koje grcaju u problemima, a i ministri imaju prečeg posla nego da obilaze poduzeća u stečaju i troše sate i dane na neproduktivno tješenje baksuznih radnika koje su vlasnici uvalili u propast i nevolju. 

    No, takav red stvari vrijedi samo načelno, a u slučaju Jadrankamena više ne, i za stvaranje te nezgodne iznimke zaslužna je isključivo vlast. 

    Jer, stati iza besmislene i nepotrebne primjene sile protiv uzrujanih radnika kojima Tuđmanov sparingpartner Bruno Orešar pet mjeseci nije isplatio plaće, a sada se od milijunskih obaveza prema državi i zaposlenima naumio jeftino izvući otvaranjem stečaja – to znači biti krajnje netaktičan i beznadno politički netalentiran. 

    I zato je sada jednostavno red i rezon da netko iz Banskih dvora ide tamo na otok i pegla što je pogužvano. Milanović je, dakle, hitno trebao poslati izaslanika da se uime Vlade ispriča zbog slonovskog ponašanja ministra policije Ranka Ostojića, da mirno objasni ljudima što se misli s Jadrankamenom za koji Čačić kaže da »ima budućnost«. Da im kaže hoće li Vlada priskočiti u pomoć. Koliko konsolidacija može trajati i sprema li se Orešaru kakvo veselje sa zakonom ili će ga se pustiti da prođe lišo. 

    A u međuvremenu bi također bilo nasušno potrebno da je premijer upozorio Ostojića da se pribere i da se suzdrži od sastavljanja neukusnih blogova u kojima se ruga radnicima zbog kukavičluka i imputira im da su si sve sami krivi jer su do jučer, navodno, suučesnički paktirali s Orešarom. No, ministar se posve neometano ponaša kao neurotična uvrijeđena frajla. 

    Katastrofalnu političku ocjenu akcije u Pučišćima ne može nimalo popraviti argument da stečaj u Jadrankamenu zakonski mora ići svojim tokom. Nije tu sada uopće bitno što je ta privatizacijska priča HDZ-ova, što je započela jako davno i što je Orešar, dosad praktički u tišini, uspio upropastiti poduzeće koje teoretski ne bi smjelo propasti. Nije nikakav izgovor da se sudske odluke moraju provoditi bez izuzetka i da je policija obavezna pružiti potrebnu asistenciju. 

    Jer sila se jednostavno nije smjela dogoditi. Mirno razrješenje osjetljive i zapaljive situacije u Jadrankamenu trebalo je osigurati jednostavnim političkim sredstvom. Ono se zove: ljudski razgovor s Bračanima. Jao kad imaš vlast koja radije šalje policiju.