Ipak, Markov trg ima svoju simboličku težinu. Što radi tradicije, što radi potrebe građana Hrvatske da vlastima licem u lice skrešu što imaju. Zbog svega toga, od kada je 2005. godine zabranjeno javno okupljanje i prosvjedovanje na prostoru gdje su smješteni parlament i vlada, slobodni pristup Markovu trgu dobio je kod građana isti onaj tretman koji je kod svojih navijača imao »Dinamo« kada mu je devedesetih dekretom Franje Tuđmana promijenjeno ime. Postao je svetinja za koju vrijedi »ginuti« da se što prije vrati građanima na »prosvjedno korištenje«. I led je krenuo. Ustavni sud je lani započeo, a koalicijska vlast izmjenama i dopunama Zakona o javnom okupljanju treba konačno dovršiti taj proces. 

    Spornim se međutim čine dvije odredbe, ona o maksimalno 1.500 prosvjednika te utvrđivanju »radnog vremena« prosvjeda od 8-22 sata. HDZ i dalje tvrdi da je Zakon neprovediv jer će biti teško kontrolirati ograničeni broj sudionika, te da se na taj način krše demokratska prava građana. Naravno da to nije idealno rješenje, ali se i ovim ograničenjem demokratska prava građana krše svakako manje od potpune zabrane koju je, još se živo sjećamo, donio upravo taj isti HDZ. 

    Ako je iz sigurnosnih razloga nužno ograničiti broj prosvjednika, doista ne bi trebalo cjepidlačiti da li će se na Markovom trgu naći 1.480 ili 1.560 građana. Bilo bi suludo instalirati brojače. Neka se to regulira u praksi na temelju, kako se to stručno kaže, specifične sigurnosne potrebe svakog pojedinačnog slučaja. Bitno je da se na Markovu trgu dopusti okupljanje dovoljnog broja građana koji će poslati poruku nezadovoljstva vlastima. Kada je pak riječ o »radnom vremenu« prosvjeda, njega bi trebalo ukinuti. To bi trebala biti cijena demokracije ako ne želimo da prosvjedi postanu formalizirani ritual umjesto izvornog izljevanja žuči naroda. 

    Utvrdimo dakle pravila igre za Markov trg što prije. Po mogućnosti dovoljno brzo da se tamo uskoro mogu pojaviti svi oni koji će tek doživjeti pravi šok kada shvate što će im donijeti poskupljenje plina za 22 i struje za 20 posto. Vlasti su i krenule u »oslobađanje« Markova trga tvrdeći da poštuju i visoko vrednuju demokratsko pravo građana da prosvjeduju. Testirajmo ih.