HDZ je temeljna stranka hrvatske demokracije, a njena temeljnost tek će se vidjeti. Zvuči čudno za stranku čiji čelnici su po sudovima, zvuči čudno za stranku koja je i sama objekt pravosuđa i suđenja. No, to nije tema ovog teksta. Tema ovog teksta su moguće posljedice unutarstranačkih izbora u HDZ-u koji za demokraciju u Hrvatskoj doista mogu biti važni.

Otkako je krajem prosinca konstituirana nova “kukuriku” vlast govori se kako u Hrvatskoj zapravo nema opozicije. Sagleda li se ta tvrdnja malo pedantnije, može se zaključiti da nema demokracije, jer kakva je to demokracija u kojoj nema opozicije.

Tvrdnja da danas nema demokracije u Hrvatskoj jest pretjerana, ali demokracija u kojoj nema (snažne) političke opozicije jest okljaštrena. Čeka se 20. svibnja i izbor novog čelnika HDZ-a i to bi trebao biti preduvjet za konsolidaciju te stranke, a to znači i konsolidaciju opozicije.

Novom vodstvu trebat će vjerojatno nekoliko mjeseci da se konsolidira što znači da snažne političke opozicije neće biti barem do jeseni.

Višestranačku demokraciju u Hrvatskoj HDZ može ugroziti kao nitko u slučaju da se nakon unutarstranačkih izbora ne konsolidira nego se nezadovoljnici odvoje i formiraju više zasebnih frakcija, možda i novih stranaka. U tom slučaju vlast ne bi imala snažnu parlamentarnu opoziciju cijeli mandat, a to – ozbiljno minimalno jednomandatno oštećenje i okljaštrenje demokracije – bi bilo stvarno opasno.

HDZ njegov način upravljanja i vladanja koji su na kraju i tu stranku doveli u duboku i tešku krizu odveli su državu i društvo u demokratsku klopku. Dakle, nije dobro kad je HDZ na vlasti, kad je u opoziciji HDZ nije dobar, a raspadne li za vrijeme svog bivanja u opoziciji postao bi loš.

HDZ podsjeća na Njemačku nakon Prvog svjetskog rata u vrijeme mirovnih pregovora u Versaillesu. Tada su pojedine zapadne pobjedničke sile prijetile Njemačkoj da će ju nasmrt prebiti na što im je Njemačka odgovarala još opasnijom prijetnjom da će u tom slučaju doista umrijeti, pa neka si onda te zapadne pobjedničke sile gledaju kako će od malih novonastalih država naplatiti ratnu štetu.

Iz tog se njemačkoga vrzinog kola nikako nije uspijevalo izaći – nitko nije htio jaku Njemačku, a jaka Njemačka bila je preduvjet njemačkog ispunjavanja obveza i kakve-takve međunarodne stabilnosti.

HDZ, pak, do daljnjeg manje-više nitko ne želi na vlasti, ali je problem u tome što HDZ grozno funkcionira u opoziciji s mogućnošću ozbiljnog pogoršanja. Dakle, trenutačno gotovo nitko ne želi jaki HDZ jer bi se mogao vratiti na vlast, a istodobno HDZ nikako ne smije biti slab jer u tom slučaju nema politički snažen opozicije.

Kad je HDZ na vlasti onda slabi demokraciju, kad je HDZ u opoziciji onda je demokracija potencijalno slaba. Stranka s takvim karakteristikima doista jest temeljna stranka demokracije, što ne znači da je i ona sama demokratska.

U svemu tome postoji još jedan problem sa snažnim HDZ-om na vlasti i slabim u opoziciji: onaj slabi u opoziciji obično se ispričava (ili najavljuje da će se ispričati) zbog svega onoga što je snažni HDZ na vlasti radio.