Dnevno nas u hrpama zapljuskuju takozvane ružne vijesti. Nesreće, ubojstva i svakojaki kriminal na stranicama crnih kronika, gospodarski pad, nova zaduživanja, stečajevi, promašeni projekti i neuspjele investicije, otkazi i novi nezaposleni, korupcija, klijentelizam, nepotizam… u svijetu ekonomije i politike. Tek povremeno i na kapaljku stižu vijesti o nečem normalnom uhu i oku ugodnijem; uspješnim ljudima, iskazima ljudskosti koji govore da društvene vrijednosti ipak nisu do kraja potonule i obećavajućim projektima. 

    U takvu vrstu lijepih vijesti spada i ona da će se za desetak dana u Zagrebu sastati ministri Hrvatske i BiH te pokušati konačno dogovoriti slobodni cestovni prolaz kroz Neum. To je na neki način definitivno i službeno odustajanje od Pelješkog mosta, kojem se aktualna vlast protivila i kao oporba. Na gubitku međutim ne bi trebao biti nitko, pa ni 16 tisuća Korčulana i nekoliko tisuća Pelješana koji su u Pelješkom mostu vidjeli najbrži priključak na kopno, odnosno mrežu autoputeva. I to bez nošenja putovnice u džepu. Pogledom na kartu, naime, lako je utvrditi da tih možda dvadesetak kilometara vožnje više preko Pelješca do budućeg spoja s autocestom Zagreb – Dubrovnik ne znači ni njihovo zakidanje. 

    Ograđeni koridor u blizini Neuma, dakle, najelegantnije je i najekonomičnije rješenje za spajanje juga s ostatkom Hrvatske preko bosansko-hercegovačkog teritorija. On je važan i zbog članstva Hrvatske u Europskoj uniji i dogledno izvjesnog schengenskog režima koji će postrožiti kontrolu na granicama s »trećim zemljama«, u koje će spadati i BiH. Tako bi se nepotrebnog gubljenja vremena i živaca poštedjeli i poduzetnici, građani Hrvatske i svi turisti koji će koristiti taj prometni pravac. Također, koridor će koristiti i građanima BiH i tamošnjim poduzetnicima, jer će im omogućiti brži transfer prema EU i iz EU. 

    Naravno, Hrvatska neće dobiti slobodni koridor besplatno, kako god to zvučalo. Najmanji je problem utvrđivanje trase ceste i način njena financiranja. Odavno se, međutim, zna da su sa strane bosansko-hercegovačkih vlasti, kao kompenzacija za koridor, u igri veći broj graničnih prijelaza nakon ulaska Hrvatske u schengensku zonu te slobodan prolaz do luke Ploče. 

    Prije nekih mjesec dana ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić nakon susreta s kolegom Zlatkom Lagumdžijom nije podržala, doduše ni izričito se usprotivila, njegovu izjavu o potrebi većeg broja uređenih graničnih prijelaza. Predviđena su tri, a BiH strana bi ih htjela najmanje sedam. 

    No, sastanak predviđen za 3. svibnja signalizira da su obje strane, nakon godina mirovanja i ovog i mnogih drugih otvorenih pitanja između dviju zemalja, odlučne stvar finalizirati. Točnije, umjesto upućivanja prijekih pogleda i gajenja podozrivosti u strahu da ih druga strana ne prevesla preći na višu razinu: postići dogovor kojim će i Hrvatska i BiH profitirati. Da bi se stvari mogle razvijati u tom pravcu, kazuje i interes EU da se ovaj problem riješi. Hrvatska kao buduća granična zemlja EU ima zaleđe u Bruxellesu, koji je pak zainteresiran da se i BiH što brže i što prije integrira u europski politički i gospodarski prostor.