Nije li zbog svega toga već sada umjesno postaviti pitanje treba li možda već sada početi razmišljati o nekoj novoj opciji na desnom centru. Tko bi to mogao biti, u kojem obliku – nova stranka, pokret ili koalicija – i postoje li uopće u ovoj zemlji ljudi koji bi mogli povući jednu ovakvu priču veliko je pitanje na koje zasad nema odgovora. 

    Jer jedno je jasno. Čak i ako opstane kao stranka kroz sve ove procese i možebitne presude teško da će HDZ biti sposoban na parlamentarnim izborima osvajati više od kakvih 15 do 20 posto. A to je svjetlosne godine daleko od bilo kakve mogućnosti da se ponovo dođe na vlast. Naime, u Hrvatskoj postoji kakvih deset do 15 posto birača koji od izbora do izbora mijanjaju stranu koju će podržati. A oni će se jako teško ponovo odlučiti za stranku s takvom popudbinom. 

    Stoga, razmišljati već sada o novoj političkoj opciji nije bez smisla. Lako bi se naime moglo dogoditi da Kukuriku uz ovakav HDZ osvoji nekoliko uzastopnih mandata iako se i neki njegovi viđeniji protagonisti navodno jako trude da nas i oni razvesele kakvom sočnom aferom. Stara je politička istina da elektorat jako kratko pamti i brzo zaboravlja. Međutim, u ovom slučaju moguće je da će procesi protiv HDZ-a i njegovih najviših dužnosnika trajati godinama. A to će pak onda ipak ostaviti dublji trag nego neka kratkotrajna eventualna afera u koju bi se umočio netko od čelnih ljudi Kukuriku koalicije. 

    Neka nova opcija na desnom centru svakako je plan B o kojem bi oni koje ona neposredno zanima trebali početi razmišljati. Tko bi bio nositelj? Možda netko unutar današnjeg HDZ-a, ali koji je zadnjih desetak godina bio dovoljno daleko i od Sanadera i od aktualnog vodstva stranke. Ili netko od onih koje je Sanader naglavačke izbacio iz HDZ-a? Neki treći ljudi koji u ovom trenutku nisu u fokusu javnosti, ali koji bi možda imali neku ideju što dalje. Svi oni zajedno? 

    Definitivno ne nitko tko je izvan HDZ-a u formi neke od preostalih stranaka desnice i desnog centra. Pravaške stranke i njihovi čelnici definitivno nemaju ni volje, a još manje kapaciteta pomaknuti se prema centru, što bi im omogućilo lov na glasove birača izvan krajnje desnice. Tu je negdje još i HSS, ali govoriti o toj stranci kao ikakvom političkom čimbeniku potpuno je bespredmetno. Uz sve gore navedene probleme u HDZ-u su trenutno na djelu i unutarstranački izbori čija žestina nadmašuje čak i one iz 2002. godine kada su se na suprotnim stranama našli Sanader i Pašalić. Negdje krajem ove godine bit će ipak jasnije što je hadezeovcima činiti. A dotad ne bi im bilo loše prorađivati sve varijante.