Trebao je biti ovo vesel blog o sjajnom nogometu koji se ovih mjeseci igra po Europi, ali onda sam se sjetio. Danas je točno 23 godina od najveće nogometne tragedije, koja je života stajala 96 navijača jedinog kluba izvan granica Lijepe naše za koji zbilja navijam. Tog 15. travnja 1989. godine na stadionu Hillsborough Liverpool je zavijen u crno, a neke rane još uvijek nisu zacjelile.

Priča je bila jednostavna, tog dana je policija u Sheffieldu zajebala stvar i na tribinu pustila 5.000 navijača više nego tribina prima. Stampedo je bio neminovan, a engleski stadioni tada su još imali ograde na tribinama. Većina je zapravo ugušena na tim ogradama od pritiska mase, a ostali su stradali nakon što je ograda popustila, a njihovi kolege navijači jednostavno ih pregazili na rubovima terena. 94 tijela ostala su mrtva ležati odmah na mjestu tragedije, a još je dvoje umrlo naknadno.

Britanske institucije odmah su se zauzele defanzivno prema policijskom propustu i optužili navijače Liverpoola za tragediju. Vjerojatno su smatrali da takvo nešto komotno može proći pet godina nakon Heysela. Margaret Thatcher, koju se na ovim prostorima često krivo slavi kao veliku premijerku, odmah je izjavila da su joj policajci kazali da su za sve krivi huligani iz Liverpoola. Četiri dana nakon tragedije umire i 95. žrtva, mali 14-godišnji Lee Nicol, koji se jednostavno ne uklapa u priču o huliganima. A u međuvremenu iz policijskih redova cure i informacije da se svjesno pustilo previše navijača na satdion, kako bi se izbjegli incidenti na ulicama.

Na kraju nitko nije odgovarao za tragediju. Liverpool se zapravo nikad nije oporavio od duha Hillsboruogha, jedan od tri najveća europska kluba (uz Real Madrid i AC Milan) do danas više nije ono što je nekad bio u nogometnom svijetu. Veliki Kenny Dalglish se nakon ovoga povukao iz nogometa na par godina, jednostavno emotivno nije mogao podnijeti situaciju. Pokret “Justice for the 96” do danas opstaje, navijači Liverpoola, ali i brojni drugi koji su spremno stali na stranu navijača u ovoj situaciji ne žele zaboraviti ovo, i dan danas traže da netko odgovara. Administracija im ne odgovara, ali navijači nikada neće zaboraviti onih 96 koji nakon Hillsborougha nikad više nisu stali na Kop i zapjevali voljenom klubu “You’ll never walk alone”.

X X X

Mogao bih sada staviti snimke same tragedije, ali mi je to teško, nekako me pogađa previše. Stoga vam dajem snimku pjesme Billya Bragga “Scousers Never Buy The Sun”. Scousers je kolokvijalni naziv za ljude iz Liverpoola, a kampanja Don’t Buy The Sun je pokrenuta jer je baš taj tabloid tjednima doslovno pljuvao po navijačima Liverpoola, optužujući ih čak i za monstruozno mokrenje po mrtvima na stadionu. To se, jasno, pokazalo najobičnijom laži potaknutom željom za što više prodanih primjeraka. No, od tog vremena Sun je izuzetno slabo prodavan u Liverpoolu, njihovi novinari nisu dobrodošli na utakmice tog kluba, a Scouseri taj list smatraju onim što jeste – smećem. Malo je žalosno da brojni domaći mediji kao jedan od uzora vide baš to smeće.