Premijer Milanović i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić napravili su jedinu ispravnu stvar povodom najavljenog okupljanja ekstremnih nacionalista i profašista iz nekoliko europskih zemalja u Zagrebu na poziv Hrvatske čiste stranke prava.

Zabrana, ma naravno. Kakav HČSP, kakvi bakrači.

Nema se oko toga što okolišati, niti se naveliko ispričavati, niti se treba plašiti zaglušne dreke iz tabora ekstremista da hrvatska Vlada gazi demokraciju jer ne dopušta da se njenim ulicama raznose pokliči nasilja, rasizma i antisemitizma. Zabraniti, dakako, i točka.

Štoviše, trebalo je to zabraniti odmah, isti čas čim je taj cirkus najavljen, tako da dotični Miljak, predsjednik HČSP-a, ne dobije priliku pretvarati hrvatsku javnu scenu u pozornicu za svoje fašistoidne akrobacije. Mogli smo proći i bez toga da tom političkom egzibicionistu, čija stranka ima manje članova nego što je zrnja u klipu kukuruza, omogućimo da se reklamira na našoj grbači. Dakle malo se čak i zakasnilo, potpuno nepotrebno, jer za premišljanje i susprezanje nije bilo baš nikakvoga razloga.

Prvo, Hrvatska se dovoljno nauživala ljepota fašizma u Drugom svjetskom ratu, a onda ponovno i u Domovinskom, pa joj ga je preko glave totalno, na svaki način i zauvijek.

Eto zašto HČSP ni na jednim izborima nije dobio ni približno dovoljno glasova da uđe u Sabor, a vjerujem da ni neće.

Drugo, ova je zemlja – voljom ogromne većine svojih građana – zasnovana na idejama humanosti, tolerancije, ravnopravnosti i poštivanja prava svakog čovjeka. Stoga se nismo dužni ni jedne sekunde pretvarati da nas neobično usrećuje posjet skupine radikala koji ne podnose druge narode i rase, čiji je jezik jezik mržnje i apartheida.

Treće, u svojoj vlastitoj državi imamo se pravo ne dati uznemiravati od takvih »počasnih gostiju« HČSP-a iz inozemstva kojima bi se jako sviđalo odsjeći pojedine dijelove našeg teritorija i koji ih, dapače, otvoreno svojataju, te od udruga i stranaka koje su u prisnim odnosima sa Vojislavom Šešeljem. Da bi netko zaslužio gostoprimstvo bilo gdje na svijetu, a pogotovo da bi mu se omogućilo da u u tuđoj kući javno propagira svoju ideologiju, najprije se mora naučiti biti pristojan prema domaćinu.

I četvrto, društvo koje želi predvoditi marš Zagrebom u slavu osuđenih Ante Gotovine i Ivana Markača – a obojica generala se od tog društva izrijekom javno ograđuju – zaista ne zaslužuje da se njime bakće hrvatska Vlada, niti da se zbog njega troši vrijeme na sastavljaju složenih političkih obrazloženja. Jednako tako, nema nikakve potrebe ni da ministar Ostojić hoda po jajima objašnjavajući kako je skup prijavljen prekasno pa organizatorima zato ne može biti izdana dozvola. Stvar je, naime, naprosto u tome da Hrvatska ne želi fašiste na svojim ulicama, bili prijavljeni na vrijeme ili ne.

Zato neka HČSP slobodno tuži Vladu i neka, kao što je već izjavio Miljak, »razmišlja o drugačijim metodama djelovanja«. Neće moći. Ni sad ni ubuduće. I gotovo.