Premijer Zoran Milanović minulog tjedna smijenio je s čela Hrvatske pošte predsjednika Uprave Roberta Jukića i zbog tog poteza valja mu odati svako priznanje. Gledano sa strane, reklo bi se da je to bio rutinski posao, jer tko bi mogao i pretpostaviti da zbog nekakvog direktorčića jedan premijer može biti izložen takvom pritisku kakvom je bio izložen Milanović prije odluke o Jukićevoj smjeni. U javnosti se o tome, dakako, ne zna ništa, jer pritisak zbog Roberta Jukića na premijera su pravili upravo ljudi koji imaju znatan utjecaj na odlučivanje koje će i kakve informacije biti pripuštene čitateljstvu, slušateljstvu, gledateljstvu. Premijeru su »dobronamjerno« savjetovali da Jukića ostavi na miru, dok su kroz medije paralelno puštane priče o tome kako Vlada otpušta tobož najuspješnijeg direktora javnih poduzeća. 

    Da u Hrvatskoj kojim slučajem pravna država uistinu funkcionira, taj isti Jukić odavno bi bio predmet istrage USKOK-a i svih državnih inspekcija koliko god ih ima. Hrvatska pošta, naime, nije najuspješnije javno poduzeće, nego brlog u kojem su se događale svakovrsne radnje koje smrde na kriminal. U izvještaje o tobožnjoj dobiti Pošte u minulim godinama, kojima se mahalo kad je valjalo spašavati vojnika Jukića, potpisani autor vjeruje koliko i u socijalnu osjetljivost Radimira Čačića, odnosno koliko i u novinske napise autora koji su direktora Pošte kovali u zvijezde hrvatskog poslovnog neba. 

    Dva najznačajnija hrvatska izdavača naprosto su se utrkivala u čijim će novinama o Jukiću biti objavljen ljepši i pozitivniji tekst. U isto vrijeme iz Hrvatskih pošta stizali su glasovi o mobingu nad zaposlenicima, sukobima interesa, namještenim natječajima, izvlačenju novca putem marketinških tvrtki… Stotine tisuće kuna isplatila je pošta medijskim kućama na ime reklame, a čini nam se da tim novcem nije kupovan samo reklamni prostor, nego i podrška izdavača. Stotine i stotine tisuća razloga imali su oni koji su pohodili Milanovića da kažu koju lijepu riječ o Jukiću. Premijer je shvatio da tu nisu čista posla i Jukića je smijenio, ali sad bi u poduzeće valjalo poslati reviziju pa vidjeti što je to i kako Jukić u Hrvatskoj pošti radio. Posla bi, vjerujemo, u Pošti bilo i za Državno odvjetništvo, a kao prilog ovoj tezi podsjećamo na napise Novog lista iz 2009. godine, kad smo objavili iskaz bivšeg člana Hrvatske pošte Jadranka Mijalića. 

    Tom prilikom Mijalić je ukazao na osnovanu sumnju da je Hrvatska pošta namještala javni natječaj za kupnju automobila auto-kući Zubak. 

    – Radi se o natječaju kojim je Hrvatska pošta od Auto-kuće Zubak kupila 204 automobila, a vrijednost tog posla iznosi oko 60 milijuna. Odgovorni u Pošti najprije su kroz propisivanje tehničkih karakteristika koje može zadovoljiti samo Zubak eliminirali sve druge ponuđače, da bi cijena posla na koncu, prema procjenama zainteresiranih konkurentskih auto-kuća, bila deset do 15 milijuna kuna veća od ponude koja se mogla dobiti od konkurencije, tvrdio je tom prilikom Mijalić.    

    Nakon objavljenog razgovora nismo se suočili s uvjerljivim demantijem niti s tužbom Hrvatske pošte. Potpisani autor suočio se s pritiscima kakve dotad u novinarskoj karijeri nije zabilježio. Pisali smo, također, u ovom listu i o zapošljavanju menadžera u Hrvatskoj pošti po rođačkoj, stranačkoj i prijateljskoj liniji, o ulozi spin doktora Ratka Mačeka u kadroviranju u Hrvatskoj pošti te o poslovima HP-a s tvrtkom Massol koja se s Mačekom dovodila u vezu, iako je on to odlučno demantirao. Pisali smo također o dokumentima koji su ukazivali na sumnjivo poslovanje Pošte, a koji su poslani Državnom odvjetništvu, odnosno Nacionalnom vijeću za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije. Saborski zastupnik Dragutin Lesar upozoravao je da spomenuta dokumentacija upućuje na niz počinjenih kaznenih dijela, od prikrivanja gubitaka, preko lažiranja rezultata poslovanja do koruptivnih djela u postupcima javne nabave, osobito kad se radi o nabavama usluga konzaltinga i PR agencija. Premijer Zoran Milanović dobro je učinio kad je unatoč pritiscima odlučio smijeniti Roberta Jukića, a sad bi, rekosmo, u Poštu valjalo poslati USKOK-ove istražitelje da detaljno utvrde što se tamo događalo. Poslovanje Hrvatske pošte pod dirigentskom palicom Roberta Jukića moralo bi biti detaljno ispitano; svaki dokument s njegovim potpisom morao bi biti po tri puta proučen, jer previše toga ukazuje da je Hrvatska pošta bila poprište ozbiljnog kriminala.