Stipe Mesić je rekao svoje. »Ni u jednome trenutku nisam operativno sudjelovao u procesu odlučivanja koji će, odnosno čiji će oklopni transporter Hrvatske oružane snage nabaviti za svoje potrebe. Naravno, da ni na koji način nisam utjecao ni na jednoga od sedmero članova državnog povjerenstva koji su tu odluku donosili«, stoji u pismu što ga je bivši predsjednik Republike uputio hrvatskoj javnosti, a u povodu »sve brojnijih, nerijetko tendencioznih, jednostranih i neprofesionalnih izvještaja u kojima se posljednjih dana, pa i tjedana, njegovo ime spominje u sklopu istrage o tzv. slučaju Patria«.

Javnost je primila k znanju Mesićevu izjavu da nije umiješan ni u odluku o nabavci finskih oklopnjaka, pa tako ni u korupcijski skandal s isplatom provizije koji se iznova razbuktao evo pet godina nakon Patrijine pobjede na javnom natječaju. A primila je i poruku kojom je nekadašnji šef države zaključio svoje obraćanje: »Izrečenome niti ću što dodavati, niti oduzimati.«

Pa ako hrvatska javnost, u dobroj vjeri da Stipe Mesić govori istinu, više i ne bude od njega tražila da onome što je napisao po pitanju vlastite neupetljanosti u aferu Patria išta doda ili išta oduzme, u pismu bivšega predsjednika postoji jedna tvrdnja koja ne može proći bez dodavanja ili oduzimanja, bez negiranja ili argumentiranja.

U dijelu gdje »s ogorčenjem odbacuje sve insinuacije« koje »vještom manipulacijom tekstovima i fotografijama, kao i naslovima«, sugeriraju da je i on osobno osumnjičen za primanje mita, Mesić naime tvrdi: »Poznate su mi pojedinosti o tome tko je, kada i kako takve medijske manipulacije dogovarao, ali – zbog stabilnosti države – neću ih iznositi.«

Javnost kojoj se predsjednik obratio s ovakvom tvrdnjom naprosto se mora zapitati: kakva nam je to stabilnost države ako je može ugroziti istina o naručiteljima medijskih manipulacija čiji je cilj kompromitirati bilo kojeg njezina građanina, pa tako eto i onoga koji je deset godina, izborom većine birača, obnašao dužnost predsjednika Republike?

Ta javnost onda, ukoliko se ne bude htjela praviti blesavom, može i odgovoriti na to neizostavno pitanje. I to tako da zaključi kako stabilnost države ne može biti ugrožena, budući da te stabilnosti – ako stvari stoje tako kao što Mesić tvrdi da stoje – jednostavno nema. A pitanje je ima li uopće i te države…

Mesićevo će pismo nužno izazvati nagađanja javnosti o identitetu naručitelja medijskih manipulacija, osim u slučaju da te tajne sile nisu toliko moćne pa da ukinu i samu javnost koja – ako je doista toliko izmanipulirana – zaslužuje da se zove javnošću koliko i ova tvorevina upitne stabilnosti zavrjeđuje naziv države. A ukoliko još ima i javnosti i države, pa makar i ovako labilne, netko će se valjda zapitati spada li u sektor medijskih manipulacija i to što se ovih dana ni u jednim novinama i ni u čijim izjavama ne spominje ime Patrijina konkurenta na natječaju za oklopnjake, kao da je iz javne memorije izbrisano da se radilo o Steyr-Daimler-Puch Spezialfahrzeugeu, austrijskoj firmi u vlasništvu američkog vojno-industrijskog koncerna General Dynamics.

I kao da se nitko ne sjeća da se po hrvatskim novinama još prije sedam godina pisalo kako za kupnju Steyrovog oklopnjaka Pandur II lobiraju Ivo Sanader i Vladimir Zagorec, a da se tim lobistima protivi – Stipe Mesić.