Zato sam do sada već sto puta pomislila za koga je onda ova zemlja ako u njoj više nema mjesta za mlade ljude koji su stekli sveučilišne diplome, za te klince koji su puni snage, koji najviše grizu i koji tako mnogo mogu vratiti društvu koje ih je školovalo. Za koga je Hrvatska ako nije za njih na kojima »svijet ostaje«? 

    A za njih sigurno nije jer svaki dan imam što čuti o toj mlađariji koju poznajem otkako su piškili u pelene. Prošlog tjedna stigla je k meni doma loša vijest o tome da je i G. dobio otkaz. S malom bebom i ženom na porodiljskom. Pa mi je palo na pamet kako je sada već došlo dotle da je lakše nabrojiti ove koji imaju posao, nego ove druge koji ga nemaju. I tako sam u glavi naredala cijelu gomilu mladih ljudi iz moga rodbinskog i prijateljskog kruga koji su u posljednje vrijeme izgubili radna mjesta i još dosta njih koji se uopće i ne mogu zaposliti. O ovima koji rade bilo što, za kikiriki, o njima neću ni govoriti. 

    Sve je to uglavnom fakultetski obrazovana omladina u kasnim dvadesetima i ranim tridesetima, u dobi kad je karijera već morala krenuti nekim pravcem, kad se zasnivaju nove obitelji i kad se trebaju roditi prva djeca. To su arhitekti, pravnici, sociolozi, inženjeri i ekonomisti, ljudi koji u Hrvatskoj nikome ne trebaju. 

    Da stvar bude gora, to je generacija čiji su roditelji uglavnom toliko iscijeđeni i osiromašeni da im nemaju odakle financijski pomoći. Pa mogu samo plakati i proklinjati sve po spisku u ovoj pokradenoj i upropaštenoj državi u kojoj sada, kad su se svi lopovi namirili, za njihovu djecu više nema nikakve nade i nikakve šanse. 

    I tako je J. poslao već više od stotinu molbi, ali mu nitko nije odgovorio. T. volontira bez plaće. V. prima manje od minimalca. B. ovih dana očekuje otkaz jer se broj ljudi smanujuje, a ona je posljednja došla… C. odlazi od već drugog zaredom poslodavca koji mu je ostao dužan dosta plaća. A O-u je dozlogrdilo i seli u Kanadu. 

    Prije su roditelji govorili djeci neka samo završe škole pa će sve biti u redu, budućnost će im biti osigurana. Sad to više ne pali i smiju ti se kad im to kažeš. Nije nikakva garancija za ikakav uspjeh ako si vrijedan, pošten i pametan, niti ako si imao petice. Ma kakvi. 

    Upravo su objavljeni europski podaci koji kažu da je Hrvatska peta zemlja u EU po broju siromašnih iza Letonije, Rumunjske, Španjolske i Bugarske. Kod nas je, međutim, stvar dodatno opasna zato što su ovdje na siromaštvo osuđeni školovani mladi ljudi. Ako ova vlada nešto ne učini za njih, onda nije učinila ništa, ni za koga.