E sad, ne znam kome je ovo »banda lopovska« bilo upućeno i je li bilo rezultat dubljeg uvida u određene strukture koje ustrajno rade na besramnoj interesnoj politizaciji najvećeg medija u Hrvatskoj, ili jednostavno poštapalica kojom ovdašnji živalj završava svaku raspravu u kojoj se više nema što reći. Nešto kao onaj zadnji »lajk« na facebooku koji nije toliko »lajk« koliko uputa za kraj priče. 

    Ne znam kako vi, ali ja sam na sto čuda. S jedne strane imamo priču o već poslovično ispolitiziranom narodu, jednom od najispolitiziranijih naroda u svemiru, koji o svemu sve želi znati, i koji je, zapravo, jako dobro informiran o društvenim procesima. Kao dvojica piljara čiji se razgovor o HRT-u ne razlikuje puno više od one Programskog vijeća, ili akademika. Uvijek se u toj priči spominje primjer tamo neke daleke Švedske u kojoj prosječan građanin ne zna ni kako mu se zove premijer, a kamo li tko vodi javne medije. 

    S druge su pak strane priče o neobrazovanim budalama koje je uvijek lako kupiti na jeftine fore uoči bilo kakvih izbora, ovcama sitnog zuba koje ništa ne znaju i ništa ne razumiju i za koje bi najpametnije bilo da ih koloniziraju oni isti Šveđani koji za svog premijera čuju tek kad jednog dana iz kuće izađe otkopčanog šlica pa podnese ostavku zbog nemoralnog ponašanja u javnosti. 

    Zbunjen sam, a zbunio se i moj novinarski nerv pa nisam pitao ekipicu otkud im sve te informacije i zašto ih to, pobogu, zanima. U svoju obranu, i s nešto naknadne pameti, mogu reći da možda samo nisam htio čuti da su ti prodavači zapravo bivši članovi Programskog vijeća. Ne zato što bih mislio da piljari to ne bi mogli raditi bolje od ovih sada, nego zato što ne želim živjeti u svijetu u kojem bivši vijećnik ne sjedi dobro potkožen u nekoj javnoj kući. Pardon, firmi.