Moguć je i ovakav scenarij. U Izvještaju Europske komisije o napretku Hrvatske krajem travnja doista bi se moglo naći veliko, debelom crtom označeno upozorenje zbog namjere Vlade da Radimira Čačića i Slavka Linića imenuje u Nadzorni odbor Ine. Na papiru i u izjavama naime mora sve štimati. Europska unija mora držati do principa koje zastupa, a jedan od tih je da se političari klonu »nadzorništva« nad tvrtkama, čak i onima koje su u cjelosti ili samo dijelom u državnom vlasništvu.

   No, koliko god se Jadranka Kosor zbog toga uzbudila optužujući Zorana Milanovića da dovodi u pitanje ulazak Hrvatske u EU, postoji i politička linija odlučivanja koja je puno složenija. Tako da je moguće da europska politička elita i zbog svojih interesa, dajući Milanovićevoj Vladi još jedan politički kredit zbog stanja u zemlji, zažmiri na taj dio Izvještaja kao na izolirani i izvanredni slučaj, te ga aktivira ako hrvatska Vlada to shvati kao dopuštenje da čini što ju je volja. Linićeva a posebno Čačićeva posprdna izjava (»Već se tresem.«) signal je da stvari idu u tom pravcu.

   Valja ponoviti, izbjegavanje svakog sukoba interesa i političkog nadzora nad tvrtkama nije nešto na što bilo koja ozbiljna i demokraciji predana vlast može odmahivati rukom. Toga bi se trebalo dosljedno kloniti, ma koliko se Vlada zaklinjala u preuzimanje pune odgovornosti nad stanjem u zemlji, pa i određivanjem ljudi od povjerenja u nadzorne odbore različitih tvrtki. No, po hrvatsku stvarnost nažalost, to je manji dio problema u odnosu na sve one zorne dokaze dubine krize.

   Normalan se čovjek naime mora uhvatiti za glavu kad čuje koliko je malo novca europskih razvojnih i investicijskih banaka iskorišteno za javne projekte. Niti trećina odobrenog, kažu brojke. To svjedoči o organiziranosti i sposobnosti zemlje i njenih »kadrovskih resursa«, rekli bi cinici. Brojke Branka Grčića jednako su zlokobne. Za četiri godine, od 2007. do 2011. godine Hrvatska je iz predviđenih sredstava IPA fonda Europske unije od 668 milijuna eura ugovorila samo 42 posto a do sada povukla tek 21 posto. Kada ni to, što je trebalo u predpristupnoj fazi, nije iskorišteno što će tek biti kada Hrvatska bude mogla koristiti sredstva strukturalnih i kohezijskih fondova u znatno većim iznosima.

   Sve da to dijelom i ide na brk staroj vlasti zbog olakog pristupa problemu, istina je da najviše zapinje u fazi pripreme i vođenja projekata po standardima EU (čitaj transparentno a ne sebi u džep, inače bi sredstva odavno bila »povučena«), a to onda dotiče i one karike u lancu realizacije projekata koji nisu nužno politički svrstani, pa da eto nova vlast može zamijeniti nesposobne »oporbenjake« svojim ljudima koji će znati što učiniti. Nažalost, takvi smo kakvi smo. Propadaju povoljni krediti a ne znamo privući ni investitore.

   A tu onda ne pomažu nikakvi izgovori, već mukotrpan rad da se pokuša pokrenuti ovaj naš nasukani brod, s nadom da će se ljudi konačno pokrenuti i trud naposljetku isplatiti. Bijesni radnici brodogradilišta u Kraljevici upozorenje su da je stanje više nego ozbiljno.