Savjetnik premijera je zastao pred vratima ureda svog šefa i bacio zadnji pogled na papir koji mu je podrhtavao u rukama. Progutao je pljuvačku, duboko uzdahnuo i, zatvorivši na tren oči, uhvatio kvaku.

– Gospodine premijeru, stigli su novi rezultati…

Zoki je odmah dignuo pogled s hrpe dokumenata koji su ležali pred njim, promeškoljio se i oslonio laktove na rubove svoje fotelje. Otkad se prihvatio ovog vražjeg posla, rezultati anketa bili su jedna od rijetkih stvari koja mu je mogla popraviti dan.

– Slušam, kazao je premijer s iščekivanjem.

– Ovaj… premišljao se savjetnik skenirajući s nelagodom niz brojki na papiru koji je imao kod sebe. Ma kvragu, ići će s najvažnijim podatkom pa što bude.

– 37 posto, gospodine premijeru, zaustio je savjetnik.

Nije stigao ni pokušati završiti rečenicu.

– Jebote! Je-bo-te! Fak, kako rasturamo!, ozario se Zoki dignuvši se na noge. Triessedam! Majke ti mile, vitlao je šakom desne ruke kao da je upravo zabio tricu u posljednjoj sekundi finala NBA-lige. Sa centra, jasno.

– A kako stoji HDZ?

Savjetnik je poželio da posljednjih dana nije tako revno pio sirup za jačanje imuniteta. Kako bi mu dobro legla jedna povišena temperatura i makar dan-dva bolovanja…

– HDZ…, oklijevao je buljeći u papir i osjećajući kako mu na stražnjoj strani vrata lagano izbijaju kapljice znoja. Hladnog. – HDZ… 17 posto.

– Ahahahahahahahahaha!!! Sedamnajest! Kakva podmornica, majke ti! Koji uron! Jaco, carice!!!, smijao se premijer, skakutajući oko svog radnog stola.

– A HNS, pitao je, brišući rukavom odijela suze dok je još za sebe mrmorio “se-da-mna-jest… jao…”

– 3,9 posto, gospodine premijeru.

– Uh, gadno, uzdahnuo je Zoki, namignuvši. Pokušao je zaustaviti usne da se ne razvuku u smiješak. Neuspješno.

– Sveukupno, sjajne vijesti, mladiću, sjajne, kazao je, trljajući dlan o dlan.

– Da, gospodine, premijeru, ali… ovih 37 posto, znate, oklijevao je savjetnik, premještajući težinu s jedne na drugu nogu…

– Da?

– To nije rejting SDP-a.

Zoki je stao. Kao da se zamrznuo u prostoru. Pokrenule su mu se samo usne.

– Nego?

– Postotak ispitanika koji misle da zemlja ide u dobrom smjeru, kazao je savjetnik u hipu, kao kad trzajem pokušavaš podići veliki teret.

– Šta?! A koliko ih misli da idemo u pogrešnom?, kazao je Zoki, osjećajući kako mu na stražnjoj strani vrata lagano izbijaju kapljice znoja. Hladnog.

– Čet… četrdedesetdevet p-posto, gospodine premijeru.

Zoki je zgrabio hrpu papira sa stola i zakucao ih o pod, gadno opsovavši.

Lesarov efekt

Savjetnik prvog potpredsjednika Vlade je zastao pred vratima ureda svog šefa i bacio zadnji pogled na papir koji mu je podrhtavao u rukama. Progutao je pljuvačku, duboko uzdahnuo i, zatvorivši na tren oči, uhvatio kvaku.

– Gospodine Prvi (Ratko je inzistirao da ga tako zovu. “Kraće je nego prvi potpredsjedniče Vlade, zar ne”, kazivao bi, šeretski namigujući), stigli su novi rezultati…

– Jel’ nas gaze, a?

– Pa… Da, gospodine Prvi, odahnuo je savjetnik, zahvaljujući u sebi Bogu što je uspio dobiti šefa koji nije preopterećen anketama.

– Koliko je gadno, pitao je Ratko, upisujući brojke crvenim flomasterom na isprintanoj excell tablici. Otisnute i rukom upisane brojke tvorile su, barem u očima savjetnika, šumu koju ne bi dešifrirao ni združeni napor stranih tajnih službi. Ponekad bi se pitao snalazi li se i Prvi uopće u tome, ali onda bi se sjetio s kojim entuzijazmom bi on i Slavko, koji bi donosio gomile sličnih papira, satima raspravljali o onome što na njima piše…

– Mmmm… prilično, kazao je savjetnik, trgnuvši se.

– 49:37 posto da zemlja ide u lošem smjeru.

– Neka! Teške odluke teško padaju. Ali, kad krenemo prema gore…, smijao se Prvi, “da vidiš kako će nam pljeskati”.

– Da… HNS je na samo 3,9 posto, kazao je savjetnik.

– Neka! Ratko je lupio šakom o stol. Neka nas mrze. Znači da radimo dobar posao!

Prvi je sad već postao prilično glasan. Ali, savjetnik je znao da bi bilo mnogo gore da mu prešuti neki bitan podatak, pa nije oklijevao.

– Da… Ni Vi ne stojite baš najbolje…

– Pa, naravno, nasmijao se Prvi onako kako se mogu nasmijati samo oni koji se prvima nazivaju. Jasno da moram biti nepopularan. To mi je u opisu posla, ne? Zemlja je u govnima, i ko ih krene čistiti, mora ispočetka smrditi, objašnjavao je, sad već pomalo sumnjivo entuzijastično Prvi svom savjetniku.

– Od vas je dosta popularniji čak i Lesar…

Prvi je na tren, gotovo neprimjetno, stisnuo šake.

– Naravno. Taj prazni populist će se uvijek svidjeti, dok ne bude bio u prilici nešto stvarno raditi. A to će biti nikad.

– Da… Ali je popularniji od vas i među biračima HNS-a, kazao je savjetnik, gledajući Prvog u oči.

Ratko je zastao i gledao u savjetnika nekoliko sekudni. Onda se lagano okrenuo, uzeo hrpu papira sa stola i svom snagom ih zavitlao u vrata, gadno opsovavši. Gomila je proletjela toliko blizu savjetnikovom uhu da je gotovo čuo fijuk.

Draga poljoprivreda

Savjetnik predsjednice stranke, potpredsjednice Sabora i predsjednice Kluba zastupnika HDZ-a je zastao pred vratima ureda svoje šefice i bacio zadnji pogled na papir koji mu je podrhtavao u rukama.

Progutao je pljuvačku, duboko uzdahnuo i, zatvorivši na tren oči, uhvatio kvaku. Istog trena je, još jednom, požalio zašto nije poslušao starog kad ga je ovaj uvjeravao da ostane kući obrađivati zemlju i da zaboravi te Zagrebe i “vražje vakultete”.

– Gospođo predsjednice…

Jaca je bijesno digla pogled. Nije voljela kad je prekidaju dok se divi naliv-peru koje joj je poklonio Papa i kojim je potpisala ugovor o ulasku Hrvatske u EU. To su bili dani, a ne ovo danas…

– Recite, kazala je nestrpljivo, razmičući sa stola hrpe zapisnika s izbornih skupština HDZ-ovih ogranaka.

Savjetnik se opet sjetio poljoprivrede. Drage poljoprivrede.

– Pa… Nemam baš najbolje vijesti, ali…

– Recite više, zaboga, nemam vremena za gubljenje, znate li vi koliko imam posla?!, podviknula je Jaca.

– Ovaj… imam rezultate najnovije ankete…

Jaca je zgrabila zapisnike sa stola i svom snagom ih bacila na savjetnika.

Dečko je u mlađim danima dosta boravio u prirodi, pa se uspio gipko izmaknuti, a zapisnici s izbornih skupština HDZ-ovih ogranaka rasuli su se po cijeloj sobi.

Draga poljoprivreda, pomislio je savjetnik dok je hitao prema vratima.