Ne možeš pobjeći od Hrvata, pa čak ni kad si planetarno poznati pisac i (ne)miljenik Opre Winfrey Jonathan Franzen. Ne samo da su ga namagarčili pa ga postavili u studio Dnevnika plus pred nevjerojatno dobro raspoloženog Acu Stankovića, ili ga smjestili u jedan zagrebački noćni klub da javnosti priča o književnosti, nego su mu uspjeli podvaliti Hrvaticu za djevojku. Tako će mali Franzeni biti Hrvati, bude li ih bilo, bog ih sačuvao.

No zanimljiviji od Franzena bio je upravo koncept tog Stankovićevog Plusa, u kojem smo mogli saznati i tu činjenicu koja je čak i Opri promakla. Osim što se pred Franzenom ponašao kao suspregnuti srednjoškolac prije prvog seksa, Stankovićeva pitanja vrlo su slikovito, u malom, progovorila i o novoj koncepciji HRT-ovog Dnevnika. Nikako neću reći shizofrenoj.

Osim maestralnog bisera: »Ljudi u Hrvatskoj čitaju manje nego prije. Je li to dobro ili loše?«, Stanković je Franzena prošetao od pitanja o modi u srednjim godinama, preko toga opterećuje li ga što je zvijezda, tvita li i ima li fejzbuk profil, pa sve do teorijskih raščlambi novog realizma u književnosti.

Franzen se pritom dobro držao i strašno mu povlađivao, svakako puno više nego jadnom Bori Radakoviću kojeg je uživo, u zagrebačkom VIP clubu, dobrano našibao zajedljivim komentarima na pitanja koja mu nisu bila po ćeifu.

No što je to u »lajfstajl« Plusu toliko slično novom Dnevniku? Pa upravo taj lajfstajl moment – to forsiranje koncepta magazina za cijelu obitelj. OK, najave o duljem Dnevniku u kojem će biti više mjesta za kulturu, sport i prognozu nisu djelovale loše. I doista, eto Dnevnika u kojem kultura ponekad djeluje kao da nije dosadni komarac javnog interesa na nosu prisavskih šefova, ali onda bum!, i eto ti Nine Badrić omotane u bijelu krpu dok joj s neba padaju muškarci kao u mokrom snu Arethe Franklin.

Naravno riječ je o CIJELOM spotu za eurovizijski pobjednički wannabe kojem, kako je to lijepo objasnila kolegica Zrinka Pavlić, nikako nije mjesto u središnjem Dnevniku.

Ali to je valjda cijena vizije iskusnih ljudi s Prisavlja, onih s puno utakmica u nogama. Makar nas Franzen baš u Dnevniku učio da oni koji su dugo na televiziji prestaju biti ljudska bića, na što je neljud Aco ostao hladan ko špricer.