Evo javlja kolegica Marić da će referenti pozivati u porezne uprave sve građane koji su nakrcali imovinu koja upadljivo nadmašuje njihove prihode da objasne odakle im novac za nekretnine, dionice, skupe automobile i jahte od po 15 metara.

   Porezne vlasti tražit će da im se podastre iz kojih su izvora muž i žena, na primjer, kupili dvokatnicu u Dubrovniku, a žive u Zagrebu od obrtničke radnje koja, prema papirima, zarađuje jedva pet tisuća kuna mjesečno. Kako sinu plaćaju ogromnu školarinu na Stanfordu? Ili kako je državni službenik s plaćom od nekih sedam tisuća kuna, nezaposlenom suprugom i troje djece uspio staviti u garažu dva terenca od po 50.000 eura.

   Kažu joj, dakle, da se sprema velika gužva oko plaćanja poreza i da je u samo dvadesetak dana, otkako je počela akcija, već nađeno oko 3.000 sumnjivih osoba kod kojih nešto debelo ne štima na putu između prihoda i rashoda.

   To čekamo od devedesetih kada je nova politička elita proglasila »ispitivanje porijekla imovine« reliktom bivšeg autoritarnog sustava. Naravno da je ta proračunata hajka podignuta upravo zato da bi se raskrčio put za malverzacije i grabež nad društvenom imovinom.

   Ali, dok je narod shvatio da se prihodi građana i plaćanje poreza pomno prate i kontroliraju i na Zapadu, te da to nije bio nikakav izum komunista i bivše Juge – bilo je već kasno. Klasa novih bogataša fenomenalno se potkožila na račun ostatka Hrvatske. Ogromna društvena bogatstva preraspodijeljena su u džepove uskog kruga tranzicijskih dobitnika bez ispaljenog metka.

   Kad je juriš ovakvog kapitalizma na Hrvatsku krajem devedesetih bio dovršen, javnost je napokon počela rogoboriti i postavljati pitanja. Ali niti se kotač mogao vratiti unatrag, niti se zapravo išta promijenilo sve do danas.

   Pritom zakoni odavna nisu nikakva smetnja da se pronađu i sankcioniraju osobe koje skrivaju prihode i izbjegavaju plaćanje poreza, ali nije, kako se to lijepo kaže, bilo političke volje. Zakone smo pokazivali u Bruxellesu, a ovdje se pljačka nesmetano nastavljala. Ako je igdje istina da budale plaćaju porez, a pametni se snalaze na druge načine, onda je to i dandanas istina u Hrvatskoj.

   Zato nam se, uostalom, svima događa da plaćamo uslugu kod bilježnika, advokata, ginekologa, frizera, zubara i pitaj boga gdje sve ne, ali drugoj strani ne pada na pamet da nam izda račun. Ako ga baš zatražite, još se i uvrijede kao da ih zlobno i nezahvalno provocirate. Ili vas na rastanku, s ljubaznim smješkom, posve direktno pitaju: Trebate račun? Znači, prvo se morate specijalno izjasniti. Kao da je u Hrvatskoj normalno da se račun ne izdaje.

   To te može potpuno izluditi.

   Jer za te parazite mi ostali već 20 i kusur godina financiramo školovanje djece, plaćamo im mirovine, gradimo im ceste, pokrivamo terapije koje im besplatno propisuje liječnik i za njih na kredit podižemo infrastrukturu.

   Ako porezne vlasti i Ministarstvo financija stvarno ozbiljno misle nagaziti te pametnjakoviće koji mirno kradu na porezu i stanuju u vilama, bit će to stvarno revolucionarna novost za ovo društvo. I neka ne spominju nikakvu zastaru, za varanje države i utaju poreza je ne može i ne smije biti.