– Baš me zanima šta će sad Željko Jovanović…    

    – U povodu i glede čega? 

    – U povodu i glede izjave Gorana Pavlića iz sindikata Akademska solidarnost da je i novi gospon ministar, nastavljajući posao Radovana Fuchsa na izgradnji tržišnog sustava obrazovanja i znanosti, koristio »vrlo neukusne kvazipjesničke metafore o potrebi proizvodnje radnika ili resursa za tržište, o tvornicama novih kadrova i slično«. 

    – Možda će povaditi svoje gimnazijske zadaće iz hrvatskog, kako bi se na temelju petica što ih je dobivao za svoje sastavke dokazalo da ministrove metafore nisu ni neukusne ni kvazipjesničke. Pa kad je već, kao što tvrdi, briljirao u pentranju uz konop bez nogu i u dizanju utega, zašto nas sada ne bi uvjeravao i u to da je njegova »Jesen u mom zavičaju« bila pravo književno čudo? 

    – Misliš da ćemo umjesto doraslog i ozbiljnog odgovora na Deklaraciju o znanosti i visokom obrazovanju dobiti još jednu infantilnu priču o čudu od djeteta? 

    – A o kakvoj to deklaraciji pričaš? 

    – O Deklaraciji koju je ministru uputio sindikat Akademska solidarnost. I na koju Jovanović još nije odgovorio. 

    – Ne sjećam se da sam o tome vidio išta u medijima. 

    – A zašto bi mediji izvijestili o nečemu što, između ostaloga, dovodi u pitanje i njihovo opsluživanje tržišta?! Ali, ako te zanima, čitav tekst Deklaracije imaš u Zarezu. 

    – I šta ta Akademska solidarnost traži od ministra? 

    – Pa naprimjer to da se ”’gospodarstvo’ koje se u ekonomski reduktivnom okviru danas svodi na ‘tržište’ ne koristi kao mjerilo svih vrijednosti”… 

    – Je li to misle samo na znanost i visoko obrazovanje ili…? 

  – Misle na sve na što su mislili i kad je bila blokada faksova. Pa neka se Jovanović misli! 

    – Da, da, da… Moš mislit kako će se mislit. K’o što su se mislili Primorac i Fuchs. 

    – Pa o Deklaraciji bi trebao porazmisliti svatko tko ima čime. Slušaj ovaj zahtjev: “Uvažavanje pojedinca kao mislećeg subjekta koji nije tek menadžer svoje buduće karijere, ili karijere drugih, nego je sposoban i voljan zauzeti individualan, empatičan i kritički stav prema društvenim, ekološkim i posebice političkim fenomenima te koji uživa široko i slobodno obrazovanje kojemu su cilj intelektualna emancipacija i politička samosvijest. U skladu s time odbacujemo reduciranu sliku studenta kao konzumenta uslužnog sustava visokog obrazovanja i zahtijevamo da mu se vrate i omoguće intelektualna širina i dostojanstvo.” Šta kažeš? 

    – Nije ni čudo što im Jovanović nije odgovorio. 

    – Zašto? 

    – Zato što je shvatio da to nadilazi njegov resor. I da bi se prihvaćanjem tog zahtjeva urušio čitav tržišno-idolatrijski sustav, a ne samo njegov obrazovni segment. Zato što se ta Deklaracija očito može primijenit i na šljakere u Kraljevici. 

    – Nemoj sad pretjerivat! Pa ne piše unutra ništa o gašenju škverova… 

    – Ne piše, ali se i iz ovo malo pročitanog može shvatit da bez kralježnice nema ni Kraljevice.