U povodu prvih sto dana Vlade jednu od najneočekivanijih izjava dao je Ivan Šuker iz HDZ-a. Na Hrvatskom radiju jučer je poručio kako je došlo vrijeme da se vlast i oporba prestanu prepucavati oko toga što je netko iza sebe ostavio te da se »svi oni koji nešto znaju okupe oko zajedničke platforme« kako bi napravili nešto dobro za Hrvatsku. 

    Šuker je time ponovio ono što je u nastupnom govoru, na svoj način, rekao i premijer Zoran Milanović. To bi trebalo značiti da Vlada može očekivati konstruktivnije djelovanje oporbe na strateškim ciljevima Hrvatske – naravno, ako HDZ u ovom trenutku, uopće, zna što radi. Vladi takva potpora ne bi škodila dok je prisiljena donositi dramatične odluke o prodaji, preustroju ili stečaju brodogradilišta i drugih poduzeća, dok gospodarstvo tone, a na burzi rada je već 350 tisuća nezaposlenih. 

    Taj je Šukerov obrat pozitivan jer je upravo on godinama mučio javnost govoreći što mu je ostavila Račanova vlada, a kad je formirana Milanovićeva, opet je bio među prvima koji su skrenuli u prošlost. Dok je ministar financija Slavko Linić najavljivao planove s proračunom, Šuker ga je javno podsjetio na njegove oporbene kritike na proračun iz 2009. godine. Šuker je pritom zaboravio da je i sam – kao ministar financija na kraju mandata – izjavio kako ga »srce boli« zbog tog istog proračuna. Naime, da je Sanader prihvatio Šukerovu verziju proračuna – a nije, Hrvatska bi danas imala manje problema. 

    Najčudnija je bila nedavna Šukerova zamjerka Liniću na tome što je Račanova vlada ukinula zaštitne kamate na kapital, koje su investitorima jako važne. Šuker, naime, nije objasnio zašto HDZ-ova vlada nije stvar popravila i vratila te zaštitne kamate, iako je na rasploganju imala dva mandata. 

    No, moguće je da se Šuker i HDZ u povodu sto dana Vlade mijenjaju samo taktički. Možda ne žele govor o prošlosti jer znaju da su donošenje nepopularnih odluka izbjegavali i odugovlačili dok ne dođu izbori. Možda primjećuju da HDZ i ne mora previše napadati Vladu, jer joj popularnost ionako pada, u čemu joj pomažu i njezini članovi – osobito potpredsjednik Radimir Čačić sa svojim bezobzirnim izjavama, na kojima bi mu mogao pozavidjeti i nekadašnji nepopularni HDZ-ov ministar Borislav Škegro. 

    Hrvatskoj bi zaista trebao dogovor vlasti i oporbe i njihovo zajedničko djelovanje na strateškim ciljevima, osobito sada, kad je Hrvatska pred vratima EU. Domaće gospodarstvo proživljava jednu od najvećih kriza u dva desetljeća. Izloženo je recesiji, a s druge strane otvara mu se nesmiljena konkurencija iz EU. Zna se da industrijski sektor može najviše pridonijeti gospodarskom oporavku, zapošljavanju i snazi Hrvatske, a upravo taj sektor najviše propada. 

    Nakon sto dana Vlade ne vidi se kako će ona potaknuti razvoj domaće proizvodnje za tržište i zaštititi je. Čačić ima investicijske planove, ali za fizički rast gospodarstva temeljen na građevinarstvu i infrastrukturi, a ne za razvoj. S druge strane, vladajući su u Saboru dali potporu izvješću Hrvatske narodne banke, iako je HNB-ova nepromijenjena tečajna i monetarna politika u proteklo desetljeće i pol poticala rast uvoza, zaduživanje zemlje te propadanje industrije i radnih mjesta. Vladajući su podržali i Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja, u skladu sa zahtjevima EU. 

    Očito, Vlada podupire tržišnu konkurenciju, a to je bitka koju mala Hrvatska i njezina nejaka poduzeća ne mogu dobiti, osobito ako središnja banka domaćem gospodarstvu nije naklonjena. Budući da je HDZ u Saboru također podupro HNB i AZTN, očito je da se vlast i oporba najlakše slože oko stvari koje hrvatskom gospodarstvu otežavaju položaj, a dalekosežnih planova za njegov napredak i dalje nema. Takvo slaganje vlasti i oporbe zapravo nam i ne treba.