Mogao bi to biti netko od laburista, ili još bolje, HDSSB-ovaca, ti su pogotovo talentirani za scenski nastup. Pa da se tako nekad, kad sa stola predsjedavajućeg Sabora dobiju opomenu, jer im se intenzitet retorike često ismijava s pojmom političke korektnosti, Burić ili Vinković za govornicom okrenu i kažu: “A vidi njega. Šta si ti, neki frajer. Za tebe ne vrijede ni poslovnik, ni pravila ponašanja? Ti si, kao neki, sudac Turudić, je li?”.

“Frajer” koji bi pritom bio iskorišten kao referentna točka usporedbe, predsjednik županijskog suda u Zagrebu bi vjerojatno, da nije bilo ovotjedne bure oko njegovog ponašanja pri ispitivanju Luke Bebića, nakon takvog saborskog igrokaza digao buru oko neprimjerenih pritisaka na sudstvo, i pogotovo, njega kao takvog. Moguće da bi se uključile i više instance sudske vlasti, sve u zaštitu digniteta i lika i djela cijenjenog suca Turudića.

No, za istog, izgleda, vrijede drugačija pravila. Turudić se u vlastitoj sudnici ponaša kao šerif i ne vidi ništa sporno u tome kad Luki Bebiću, pri ispitivanju u procesu protiv Sanadera poruči da se mora ponašati pristojno, jer da nije u Saboru. Štoviše, kad zbog tog njegovog ponašanja predsjednik Sabora Boris Šprem s pravom reagira i zatraži javnu ispriku, Turudić, kao da je pod testosteronskim šutom, novinarima kaže: “Niste valjda očekivali da ću se ispričati”. Naravno da nismo. Alfa mužjaci to ne rade. Oni se ne ispričavaju. Oni su jedini, najveći, najpametniji i nepogrešivi. Isprike su za curice. Poput onih iz tog, kako se ono zove… e, Sabora.

No, priča o Turudićevom ispadu, koji nikog, zapravo, nije previše iznenadio, otkrila je, međutim, da je dobar dio hrvatske političke scene već u – predizbornoj vrućici. Iako je prvi sljedeći izlazak građana na birališta udaljen više od godinu dana, kad će se održati lokalni, a ako bude sreće i povoljnog vjetra, i prvi izbori za hrvatske europarlamentarce, ugledni članovi dviju najjačih stranaka su, izgleda već u predizbornoj kampanji.

Za HDZ to nije nikakvo otkriće. Uostalom, mnoga događanja u državi u posljednje dvije godine bila su prvenstveno u funkciji unutarstranačke kampanje u HDZ-u, jer je bilo očito da stranka Jadranke Kosor na parlamentarne izbore ide po poraz.

Za predsjedničku fotelju tamo se trenutno hrva šest kandidata, a Kosor situaciju da je ona još uvijek aktualna predsjednica (jer je njoj u ljeto 2009. godine štafetu odlučio predati Ivo Sanader) koristi još bezobzirnije nego premijersku poziciju u kampanji za parlamentarne izbore. Za nju, barem zasad, nema sučeljavanja s protukandidatskom sitneži, ona kao predsjednica stranke solo nastupa, daje intervjue biranim medijima i pokušava se održati na funkciji s koje je trebala, makar iz osjećaja pristojnosti, neopozivo odstupiti još 5. prosinca, kad su razmjeri izbornog debakla HDZ-a postali očiti.

No, u kampanji i nervozi je, očito, i SDP. Nakana te stranke da mađijanjem s izbornim procesom otupi oštricu predizbornog fajta među aspirantima za četiri prve fotelje do Milanovića, već je spektakularno propala.

Naime, tek će se na lipanjskoj izbornoj skupštini SDP-a, i to nakon što bude izabrano predsjedništvo stranke, moći kandidarati za potpredsjedničko mjesto. Takvim pokušajem osujećivanja demokratske utakmice među onima koji žele biti prvi Milanovićevi suradnici SDP je pokazao duboko nepovjerenje i prema vlastitim ljudima i prema samoj prirodi demokratskog unutarstranačkog procesa. No, naravno, nije uspio zaustaviti kandidatske sudare u stranci – a to se pokazalo i na slučaju Turudić.

Jer, dok je veći dio struke i nezavisnih analitičara u slučaju Šprem-Turudić dao za pravo predsjedniku Sabora, ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović, dao je za pravo sucu-frajeru, a predsjedniku Sabora zviznuo šamarčinu (jer mu je ovaj zamjerio upotrebu riječi kokošinjac u kontekstu Sabora). “Turudićeve riječi nisam doživio kao vrijeđanje Sabora. To je posve nepotrebna priča koja će samo naštetiti ugledu i Sabora i sudaca”, kazao je Jovanović.

Valja, izgleda, ponoviti: “Ponašajte se pristojno. Niste u Saboru” – to su riječi Ivana Turudića upućene Luki Bebiću. Ne shvatiti to kao uvredu može značiti samo dvije stvari: ili si samodovljan gospodar sudnice izvan koje nema ničeg i nikog, ili ti je predsjednik Sabora politički konkurent.

I nema ništa lošeg u tome što Jovanović javno udara po Špremu. To i jest suština političke kampanje, ma koliko ju se neke stranke trudile prigušiti. No, ne bi bilo loše kad kolateralne žrtve gospodina ministra drugi put ne bi bile logika i dignitet najviše političke institucije u Hrvatskoj.