Taj junak naših dana – uz čiju je titulu suvišno spominjati ime i prezime, pa ćemo ga u daljnjem tekstu, respektirajući funkciju kojom se legitimira, oslovljavati pripadajućom kraticom PPVRH – toliko vjeruje u vlastitu sudbonosnost da se ne ustručava izjaviti kako ćemo svi umrijeti, uključujući i besmrtnike poput Ivice Todorića i banaka, ukoliko njegov spasiteljski plan ne uspije. To je proročanstvo PPVRH-a zazvučalo toliko zloguko da prestravljeni konzumenti apokaliptičnih predviđanja nisu ni primijetili kako je ono izgovoreno kao utjeha onima što su već izgubili gotovo sve i koji slute da u uvjetima tržišnoga darvinizma nemaju nikakvih šansi za preživljavanje, za razliku od onih najjačih na čiju povlaštenu sudbinu neće utjecati ni daleki Nibiru ni predatorski kapitalizam kao njegov zemaljski pandan. Vještijim čitateljima proročkih mudrolija nije bilo teško dokučiti kakvu zapravo poruku emitira PPVRH: Ne primajte k srcu to što ćete uskoro propasti ili što ste već propali, jer ja neću dopustiti da u tome ostanete usamljeni! 

    Onima koji znaju da je prijetnja kataklizmom izlizani dramaturški trik koji služi tek kao opravdanje za dovođenje spasitelja na scenu, posve je logično što se samoproglašeni gospodar života i smrti nakon prijetnje mogućom katastrofom počeo razmetati vlastitim spasonosnim potencijalima, pa ih ni najmanje ne čudi što je PPVRH iskoristio subotnji izborni sabor svoje stranke da javnosti priopći kako je Mesija već stigao. Iz te radosne objave izdvajamo nekoliko najvažnijih poruka: »Ovaj se napaćeni narod sada usrećio jer ima HNS i njegove ministre. Nitko u Hrvatskoj, to je moje duboko mišljenje, tu sposobnost na toj razini i tu odlučnost nema. I to je za Hrvatsku sudbonosno. O tome ova zemlja ovisi. Možda to izgleda bahato, ali za građane je najbolje da mi odlučujemo, boljeg rješenja za ovu zemlju nema, ne danas, ne ovdje. Sve ove diskvalifikacije stranačkih ljudi kad su na funkcijama su nešto što je direktna šteta ovoj zemlji i svi koji to zastupaju idu protiv interesa ove zemlje.« 

    Neka nas ove riječi podsjete na besjedničke vrhunce jednog prethodnog Mesije, onog što se na ovim prostorima javio desetak godina prije posljednjeg najavljenog smaka svijeta, zakazanog za 2000. godinu. I neka PPVRH bude bolje sreće od tog Spasitelja koji je toliko pumpao vlastitu karizmu da na koncu, ironijom sudbine, nije dočekao kataklizmu.