Kako je ipak riječ o krutoj političkoj zbilji slučaj bi ipak trebalo do kraja istjerati na čistac. Najmanje je, naravno, važno gdje se nalazi sjedište spomenute središnjice ako stvari budu funkcionirale. Mogla je biti i u Dubrovniku, Šibeniku ili Puli umjesto Rijeci ili Splitu. Ali je za novu vlast neugodno pitanje kako se uopće moglo dogoditi da Uredba prođe sve instance a da nitko nije primijetio »grešku«. Je li posla poslije preuzimanja vlasti doista toliko da se nema vremena obratiti pažnja na ono što usvaja i za što se, u konačnici, i glasa?  

 Prije nekoliko dana jedan je poznati javni djelatnik u privatnom društvu, tijekom ležernog razgovora o funkcioniranju nove vlasti, primijetio kako novi dužnosnici prečesto govore o vizijama a premalo su koncentrirani na dnevne probleme. I dometnuo da su u njegovo vrijeme oni s »vizijama« uglavnom bili u Vrapču ili u nekoj drugoj sličnoj ustanovi u kojoj su utočište našli umišljeni Napoleoni, Juliji Cezari i drugi omiljeni likovi ljudi koji su izgubili vezu s realnošću.

    Istina, bez planova i strategija nemoguće je provoditi suvislu politiku, ali u vlasti ne mogu svi biti zaduženi za promišljanje, umova uprtih u budućnost, niti to mogu raditi stalno. Jer se politika pretežno sastoji od »tehničke izvedbe« i mukotrpnog dnevnog rada a ne od »umjetničkog dojma« ili »vizionarstva«. Vladanje se dakle sastoji i od niza sitnica, između ostalog i od korektno i precizno napisanih uredbi i propisa, a iznad svega od prilježnosti onih koji su plaćeni od građana da ih studiozno prouče, odgovorno usvoje i na kraju provode, svakodnevno se suočavajući s problemima i potragom za rješenjima. Poput onoga što je snašlo radnike Diokija. 

    Kada se pobrkaju prioriteti, počne lebdjeti umjesto da se čvrsto hoda po zemlji, događaju se neočekivana preseljenja Nacionalnih središnjica. A mogle bi se dogoditi i teže greške. Gdje bi bilo manje elemenata za ismijavanje vlasti a više glavobolje za građane. 

    Na kraju filma »Spaliti poslije čitanja« šef CIA-e, da bi zameo trag neželjenog slučaja, naloži spaljivanje dosjea u kojem su sakupljeni izvještaji o nizu povezanih bizarnih događaja koji su se očešali o ovu organizaciju. U hrvatskom slučaju možda bi neke uredbe valjalo spaliti prije čitanja. Tako bar nikome neće promaknuti greška.