U jednom od poznatijih filmova s početka 90-ih godina, Bill Murray – kao egocentrični meteorolog Phil – nađe se zaglavljen u vremenu u malom gradiću Punxsutawneyu u Pennsylvaniji, osuđen na to da stalno iznova proživljava jedan te isti dan.

Phil se svakog jutra budi uz istu pjesmu na radiju, na kalendaru je 2. veljače, on na ulici sreće iste ljude koji se ponašaju jednako kao i dan ranije. Zarobljen u “Beskrajnom danu”, Phil je nesposoban izvući se iz začaranog kruga u kojem se svakog jutra ponovno nađe na istom početku.

Beskrajni dan već godinama proživljava i gospodarska diplomacija u Hrvatskoj – nesposobna izvući se iz začaranog kruga u kojem se sa svakom novom vladom ponovno nađe na istom početku.

Prije više od sedam godina tadašnji ministar vanjskih poslova u ostavci Miomir Žužul na Zrinjevcu je primio 24 polaznika novog studija gospodarske diplomacije. Najavljivalo se da će mladi studenti za godinu i pol dana, kao dobro educirani gospodarski diplomati, krenuti u gospodarsku “ofenzivu” širom svijeta. Od tog siječnja 2005. do proljeća 2012. promijenili smo tri vlade, tri premijera, četiri ministra vanjskih poslova, ali je jedno nepogrešivo ostalo isto: gospodarska diplomacija danas je opet na početku.

U međuvremenu se, doduše, svašta događalo.

Na primjer:

Ni približno obeshrabrena činjenicom da je “ofenziva” 24 gospodarska diplomata očito izostala (barem ako je suditi po stanju hrvatske privrede i izvoza u proteklim godinama) hrvatska je država ambiciozno pokrenula novu internetsku stranicu posvećenu gospodarskoj diplomaciji. Ta je stranica raznim korisnim savjetima – poput onog da se u Kini ne preporuča kasniti na sastanke a da u Indiji očekuju da im se na večeri zahvalite kraćim srdačnim pismom – trebala pomoći hrvatskim tvrtkama da osvajaju inozemna tržišta. Nije poznato je li neko srdačno pismo doista bilo presudno za uspjeh kakvog hrvatskog poduzetnika u dalekoj Indiji.

Onda se otkrilo da u Ministarstvu vanjskih poslova ipak već rade ljudi kojima je u opisu radnog mjesta “gospodarska diplomacija”. Svaki 13. zaposlenik Zrinjevca, govorili su službeni podaci, zadužen je baš za promicanje hrvatskog gospodarstva u svijetu. Ali, to je, valjda, gledano iz Banskih dvora, izgledalo nedovoljno ambiciozno i probitačno, pa je i pri Ministarstvu gospodarstva osnovana zasebna Uprava za gospodarsku diplomaciju, izvoz i investicije. U to je Ministarstvo ujedno, kao državna tajnica zadužena za – pogađate? – gospodarsku diplomaciju imenovana Bianca Matković.

Onda je vlada shvatila da su cijelo vrijeme bili nedovoljno ambiciozni i da Hrvatska treba, ni manje ni više, nego osvojiti svjetska tržišta u pet valova – počevši od zemalja regije, preko BRIC-a pa sve do Tajlanda, Vijetnama, Koreje i Japana. No, ni to nije bilo dovoljno. Zato su, baš uoči napuštanja Banskih dvora, napustili sve dotadašnje ideje i u ljeto prošle godine sa Zrinjevca u svijet odaslali novi, poboljšani koncept gospodarske diplomacije – gospodarsku diplomaciju 2.0, poznatu i kao sustav trgovinskih atašea.

U principu se radi o petoro ljudi koji su se javili na javni natječaj, dobili ugovore i otišli u inozemstvo. Ne shvaćajući da će se stvari, kad autori koncepta 2.0 odu s vlasti, stvari – pogađate? – vratiti na početak.

Gospodarska se diplomacija tako ponovno probudila 2. veljače, u beskrajnom danu u kojem se sa Zrinjevca ovih dana iznova najavljuje novi, učinkovitiji, uspješniji koncept zagovaranja hrvatskih gospodarskih interesa u svijetu. Sve što je bilo dosad, zaboravite. Stiže gospodarska diplomacija 2.1.

Možda je misteriozno kako je i zašto Bill Murray zapeo u vremenu, ali u Hrvatskoj, po tom pitanju, nema nikakve misterije. Nove vlade naprosto ne vjeruju svojih prethodnicima i zato se često ponašaju kao da povijest počinje s njima. Zbog toga se, paradoksalno, iznova budimo u beskrajnom danu u kojem se povijest ponavlja.

U filmskoj uspješnici s početka 90-ih, Bill Murray uspio se ipak izvući iz beskrajnog dana zahvaljujući prvenstveno tome što je promijenio svoje ponašanje, učeći na vlastitim greškama. Za nagradu je na kraju osvojio ženu svojih snova. A hrvatska gospodarska diplomacija? Ako ne bude učila na vlastitim greškama, osvajanje svjetskih tržišta za nju će ostati samo san.