Osnovna škola "Cash & Carry"

Trafika Predraga Lucića

Predrag Lucić

Foto ilustracija

Foto ilustracija

Pa ako djecu želite uvezati u taj »veliki školski lanac«, znajte da im se u njemu osim »prilike za leadership« i »dubine gradiva« nude i koncertne dvorane, pozornice, umjetne stijene za penjanje, igrališta za loptačke sportove, olimpijski bazeni



Sjećate se proljeća 2009. godine kada su studenti blokirali fakultete, zahtijevajući od države da poštuje svoju dužnost i svakome osigura pravo na obrazovanje, te da ne dopusti pretvorbu škola i fakulteta u trgovačke lance za preprodaju znanja? Među brojnim hrvatskim medijima koji su se u to vrijeme trudili zamagliti bit studentskih prosvjeda, posebne zasluge za obranu dežurnoga konzumerističkog svjetonazora pripadaju Jutarnjem listu. Jer te su novine istinu o blokadi blokirale tako što su svoje stranice otvarale mahom damama i gospodi čijim su finim nosićima studenti Filozofskog i ostalih pobunjenih fakulteta »smrdili na znoj i Jugoslaviju, na Marxa i Engelsa« i čijim je tržišno baždarenim dušama nepotkupljiva studentarija nanosila strašnu bol. »Strašno me boli kada vidim da ljudi ovdje ne cijene znanje i nisu ga spremni platiti, a spremni su, recimo, platiti kavu svaki dan u kafiću. Prema tome, studenti bi mogli tražiti i da imaju pravo na besplatnu kavu jer je to dio naše kulture«, pametovao je jedan od tih merkantilnih intelektualaca, a Jutarnji to uredno servirao svojim čitateljima kao dragocjenu mudrost iscijeđenu iz aparata za espresso.


   Ni danas, skoro tri godine od izbijanja studentskog bunta, Jutarnji list ne posustaje u svojoj misionarskoj borbi za kupoprodaju pameti, pa nam s neopisivim marketinškim ushitom najavljuje dolazak »velikog školskog lanca« čije će »luksuzne i vrhunski opremljene škole preplaviti Zagreb, Rijeku i Split, te promijeniti apsolutno sve u hrvatskom školstvu«. Ta »potpuna revolucija u školstvu« koja očekuje Hrvatsku upakirana je kao medijski parfem za čijim će omamljujućim Cash & Carry mirisom čitatelji krenuti u svijetlu edukacijsku budućnost, zaboravljajući onaj ustajali kontrarevolucionarni zadah Znoja & Jugoslavije, Marxa & Engelsa, Slobodnog & Filozofskog.


   Revoluciju nam donosi Global Education Management System (skraćeno: GEMS, što će reći »dragulji«) – mreža privatnih škola koja se za sada raširila uglavnom po Dubaiju, a u nešto manjoj mjeri i po Velikoj Britaniji, SAD-u, Kini, Saudijskoj Arabiji, Švicarskoj i Poljskoj. Cijena juvelirske revolucije, naravno, prava sitnica – od 6 do 20 tisuća eura školarine godišnje.




   Direktora GEMS-a Marka Labovitcha, koji će u Hrvatsku ući u partnerstvu s »hrvatsko-britanskim investicijskim bankarom koji zasad želi ostati anoniman«, ne brine ekonomska situacija na novom tržištu, pa u revolucionarno-trgovačkom zanosu kaže: »Mi ne prodajemo LCD televizore ili putovanje na Karibe. Obrazovanje nije luksuz, nego investicija. To je posljednje čega se ljudi žele odreći«. A Sunnyja Varkeya – vlasnika lanca škola, kojega nam Jutarnji predstavlja kao »svojevrsnog edukacijskog superstara« i »predanog katolika« – posebno zadovoljnim čini to što će ulagati u Hrvatsku kao »katoličku zemlju«, i to istodobno kad i u Poljsku, »zemlju jednakog katoličkog naboja«.


   Pa ako djecu želite uvezati u taj »veliki školski lanac«, znajte da im se u njemu osim »prilike za leadership« i »dubine gradiva« nude i koncertne dvorane, pozornice, umjetne stijene za penjanje, igrališta za loptačke sportove, olimpijski bazeni… Uz privatni rukoljub ministru obrazovanja, izvucite klince iz čemera državnih škola i požurite s predbilježbom za GEMS. Jer – prvi se đačići u bazen bacaju.


više vijesti