“Oni su kao mafija, mogu uzeti što god hoće!”, zavapio je na jednom od svojih nastupa Jerry Seinfeld izazvavši salve smijeha kod publike koja je, sasvim sigurno, barem jednom u svom životu imala posla s “mafijom” o kojoj govori ovaj planetarno poznati američki stand-up komičar. “Mafiji” je čak posvetio i čitavu epizodu “Seinfelda”, mada, koliko je poznato, nikad nije imao problema s organiziranim kriminalom, nego – upravo suprotno – s organiziranom pravnom državom. 

“The IRS! They’re like the Mafia, they can take anything they want!”, žalio se Jerry Seinfeld, pogađajući u srž strahovanja svakog prosječno i iznadprosječno bogatog Amerikanca, barem ako je suditi po filmovima i serijama koje nam stižu iz holivudskih radionica. 

Kod stanovnika s druge strane Atlantskog oceana samo spominjanje IRS-a izaziva barem istu razinu nelagode kao i FBI ili CIA, iako se, naravno, ne radi o mafijaškoj skupini, nego najobičnijoj poreznoj službi. No, unatoč tome što ih službenici Internal Revenue Servicea sasvim sigurno neće poslati da spavaju s ribama, Amerikancima je IRS-ovo ‘petljanje’ po njihovim računima krajnje uznemirujuće. I to ne zato što je, kao naprimjer u Hrvatskoj, svatko tko se bakće s državnim službama kad-tad osuđen na nerviranje, nego prije svega zato što je IRS u bakćanju s porezima i poreznim prijevarama – učinkovita. 

Evo, na primjer, što se dogodilo Al Caponeu. 

Najpoznatiji mafijaški šef bio je sklon luksuznom životu, pa si je, recimo, šivao odijela po mjeri s posebno ušivenim ojačanim džepovima – da se ne istroše od nošenja revolvera. No, nije ga pištolj stajao slobode, nego (među ostalim) i računi za krojače. U tri godine, koliko ga je IRS istraživala, otkrili su, kako će kasnije dokumenti pokazati, i da je Capone platio po 135 dolara za svako od 15 otmjenih odijela, što je bila samo jedna od nelogičnosti vezanih uz raskošan život mafijaškog bossa. Kako je moguće da čovjek koji nije prijavio nikakav prihod, troši tako puno novca na krojače, policajce, hotelijere, kladioničare…? Odgovor na to pitanje na kraju je glasio: 11 godina federalnog zatvora, 50 tisuća dolara kazne i 215 tisuća dolara za neplaćeni porez. 

Pitanje kako je moguće da čovjek ne prijavi nikakav prihod, a troši tako puno novca na stan, jahtu i luksuzni auto Amerikanci su očito otkrili prije punih osam desetljeća. Hrvatska ga, međutim, otkriva tek ovih dana. 

Hrvatska porezna uprava pozvat će uskoro petstotinjak građana kako bi objasnili velike nesrazmjere između vrijednosti svoje imovine i prihoda koje su prijavili posljednjih godina i na koje su platili poreze – vijest je koju je ovoga tjedna objavio Novi list. Naš je izvor u toj priči, ne bez čuđenja, zaključio da je “nesrazmjer vidljiv iz aviona pa je nejasno zašto se to dosad nije provjeravalo”. Nije to jasno niti prosječnom hrvatskom građaninu koji si je, zasigurno, sve ove godine postavljao upravo takva pitanja. Kako je moguće da netko nema ni plaće ni prihoda, ali kupuje skupe aute, jedrilice i stanove? I kako je moguće da to nikome nije sumnjivo?

Sad bi, čini se, ta pitanja trebala konačno dobiti zadovoljavajući odgovor: tako barem najavljuju iz hrvatskog IRS, porezne službe, u kojoj tvrde da je prvih 500 “sumnjivaca” samo početak. 

No, poznavajući prilike u Hrvatskoj, postoji opravdani strah da će se sve skupa pretvoriti samo u još jedan uradak u stilu holivudskih radionica – u prigodni spektakl koji ćemo brzo zaboraviti. Drugim riječima, da će 500 “sumnjivih” na kraju biti samo još jedan IRS – Iznimno Rijedak Slučaj.