Ima li kraja kaosu u »stožernoj« hrvatskoj stranci? Što je to zahvatilo HDZ da se čini kao da se nekoć velika stranka odlučila za vlastiti sunovrat? Odgovor je jednostavan: tri mjeseca od gubitka izbora, HDZ tone u demokraciju. Točno tako, stihijski i nekontrolirano srlja u demokraciju, jer sve ovo što se danas događa u HDZ-u – međusobni rat stranačkih čelnika koji se proširio sve do stranačke baze i lokalnih birtija u kojima posvađani članovi jedni drugima razbijaju glave pivskim flašama – možemo objasniti jednostavnom činjenicom da je nakon više od dva desetljeća diktature i u HDZ-u napokon svanuo tračak demokracije. 

    No taj sveopći rat koji će zasigurno potrajati sve do sabora stranke, na kojem će 20. svibnja biti izabrano novo rukovodstvo, nije nikakva posebnost HDZ-a. Na drugoj strani Atlantika, u Americi, koja se voli smatrati kolijevkom demokracije, već mjesecima traje bjesomučni pokolj u utrci za Bijelu kuću. No i ondje se desničari tamane međusobno. Umjereni desničari iz svih oružja napadaju radikalne desničare, a vrijedi i obrnuto, dok »ljevičar« i »socijalist« Obama iz prikrajka zadovoljno promatra republikanski bratoubilački rat, nadajući se jedino da će on potrajati što dulje. Iako ni utrka Obame i njegove tadašnje glavne protukandidatkinje Hillary Clinton za demokratsku nominaciju prije četiri godine nije bila nježna, dapače, sve što smo tada čuli i vidjeli nije ni sjena aktualnom masakriranju i ponižavanju republikanskih predsjedničkih kandidata, što ovu utrku doista čini unikatnom u povijesti američke demokracije, a stranku vodi u autodestrukciju i skoro siguran poraz na jesenskim predsjedničkim izborima. Republikanski kandidati sami su obavili posao za Obamu, i to besplatno. 

    Četvorica kandidata – bez obzira tko će na kraju pobijediti – spiskat će do jeseni milijarde dolara na televizijske reklame u kojima se međusobno blate i gade. Na kraju će građani moći izvući samo jedan zaključak: da su republikanski favoriti za Bijelu kuću korumpirani i lažljivi, da su islamofobi i homofobi, te da su oni gurnuli svijet u financijsko-gospodarsku katastrofu. I tko im ne bi povjerovao? Ni Obama ne bi bio uvjerljiviji. Republikanci su njegovi najbolji suradnici. 

    No koliko god bio surov i destruktivan, republikanski obračun sastavnim je dijelom ustaljenog demokratskog procesa u kojem stranačko članstvo svojim glasovima izravno odlučuje o kandidatu svoje stranke na izborima. Demokracija ne trpi prečace. 

    Iako je u HDZ-u, stranci koja se kao i republikanska stranka u Americi smatra predodređenom za vladanje, razina demokracije još na rudimentarnom stupnju, i u HDZ-u je pokrenut proces koji nije više moguće zaustaviti. Demokracija polako prodire u sve stranačke pore. U HDZ-u više nema svetinja. Ni stranački dinosauri – ili patrijarsi – kako su im znali tepati, više nisu nedodirljivi, a njihove direktive o tome tko jedino može biti na čelu stranke više nemaju nikakvu težinu. 

    Samo u takvoj anarhoidnoj situaciji bilo je moguće uskrsnuće omraženog Pašalića, koji se pojavio niotkuda i stranačkom rukovodstvu održao bukvicu o političkom jedinstvu, izazvavši sablazan u HDZ-u! I on, kao i mnogi drugi, u ovim turbulentnim vremenima pokušava zauzeti poziciju, znajući da će uskoro, kada se stranka konsolidira, biti prekasno. 

    No ako preživi u komadu, HDZ bi od sadašnjeg kaosa mogao samo profitirati: HDZ poslije 20. svibnja bit će bitno drukčiji od HDZ-a kakvog smo poznavali do tada. Malo je vjerojatno da će HDZ na kraju opet dobiti novog nepogrešivog diktatora, kojeg će ostatak stranačkog vrha samo slijepo slijediti. Svijest o tome kako se nijednom kandidatu za predsjednika ne smije dopustiti uspostava apsolutne vlasti polako prodire u stranački vrh. Nikome više neće dopustiti da se uzdigne iznad stranke i pretvori u božanstvo, kao što su to dopustili dosadašnjim liderima stranke, premda su Franjo Tuđman, Ivo Sanader i Jadranka Kosor svoj autoritet gradili na posve različitim premisama. 

    Stranka je preživjela drugi odlazak s vlasti, no hoće li preživjeti demokraciju? U žilavost i otpornost HDZ-a ne treba previše sumnjati, iako HDZ, ako želi ostati relevantna politička snaga, zahtijeva radikalni programski redizajn i napuštanje nacionalističkih mitova koji su možda nešto značili u devedesetima, no na izborima 2015. neće značiti ništa.