Trojka očekuje da će te zemlje učinak devalvacije ostvariti i uz pomoć porezne politike – smanjenjem poreza na plaće i prebacivanjem poreznog tereta iz proizvodnje na potrošnju putem povećanja PDV-a. Uzgred, takvo rasterećenje te skok PDV-a na 25 posto predlagao je bivši potpresjednik Vlade Damir Polančec, ali to u Kosoričinoj vladi nije prošlo. 

    Hrvatska se, nasreću, nije odrekla nacionalne valute, ali središnja banka ne želi prihvatiti devalvaciju koju joj je lani predložio MMF. Ne želi kunu koristiti ni za poticanje hrvatske proizvodnje i izvoza. Hrvatska se ponaša kao da je već članica eurozone, jer je najveći dio kredita stanovništvu, poduzećima i Vladi vezan uz euro, s promjenjivim kamatama. Stoga su hrvatske vlasti radije izabrale deflacijsku politiku Trojke, koja izaziva ekonomsku recesiju i ne može dobro završiti ako nije praćena poticanjem proizvodnje i zapošljavanja. 

    Trojka u ovom trenutku liječi krizu pogrešnom terapijom, što pokazuje upravo dramatično pogoršanje stanja u Grčkoj. Otkako Atena provodi preporučene mjere štednje, grčki javni dug se povećao na 160 posto njezina BDP-a. U apsulutnom iznosu grčki javni dug nije puno porastao, ali je nevolja u tome što se grčki BDP od početka krize do kraja 2011. srozao za 18 posto. 

    Pogubnost te deflacijske politike potvrđuje i informacija koja je sredinom protekloga tjedna kružila među predstavnicima Trojke i procurila u javnost. Prema procjeni MMF-a, grčki javni dug će 2020. godine iznositi 160 posto BDP-a. Ostat će isti kao i danas, ako se dio grčkoga duga ne otpiše i ne pokrene gospodarski rast. No, Grčka i Europa neće ostati iste. Grčka je na putu u najdublju i najgoru recesiju u modernoj povijesti svijeta. Deflacijska politika izaziva socijalne potrese i stvara plodno tlo za prosvjede i prevrate u cijeloj južnoj Europi. Gotovo nezapaženo prošla je činjenica da je bivši grčki premijer Papandreou na početku mjera štednje, za svaki slučaj, izveo kadrovske promjene u vrhu grčke vojske. 

    Gledajući iz toga kuta, dobro je što Vlada nije radikalno kresala proračun. Pritom je porezni teret s proizvođača i izvoznika počela prebacivati na hrvatske protrošače na oprezan način, tako da se sačuva kakav-takav socijalni mir. Vlada je očito svjesna da je politika kresanja, bez poticanja proizvodnje, iznimno štetna u ekonomskom, političkom i sigurnosnom smislu. Da nije tako, potpredsjednik Vlade Radimir Čačić ne bi ovih dana očajno tražio područja na kojima će Vlada uz pomoć privatnog sektora pokrenuti investicije i tako ublažiti očekivanu gospodarsku recesiju u ovoj godini.