Točno 60 dana od ulaska u Banske dvore, Vlada Zorana Milanovića donosi državni proračun. Glavno predizborno obećanje je ispunjeno – proračun se donosi čak mjesec dana prije zakonskog roka, Vlada provodi barem dio rezanja i kresanja, kreditni rejting je makar na tri mjeseca očuvan, i ekonomska stabilnost nije ugrožena.

Za rješavanje nelikvidnosti trebat će još vremena, kao i za investicije, a čak ni povećanje PDV-a nije direktno kršenje predizbornih obećanja, misle u Banskim dvorima – nitko u kampanji nije rekao da PDV neće rasti, jer ih nitko nije ni pitao. Tko je kriv novinarima da se nisu sjetili postaviti to pitanje.

Budžet će u Saboru biti prihvaćen tek uz manje debate sa oporbom, koja je tek »sumnjičava«. Čak nije ni jako protiv. Stoga je premijer Zoran Milanović i mogao zadovoljno izjaviti da je prisustvovao jednoj od najmirnijih rasprava o državnom proračunu, »a gledao je mnoge i sudjelovao je u mnogima«. Općenito, u zemlji vlada mir i dobro, unatoč evidentnoj krizi.

Da poljoprivrednici »ne plaču za prolivenim mlijekom« na svojim prosvjedima, u zraku bi se čula neka čudna, zaglušujuća tišina. Javnost spremno prihvaća rezove, zaposleni u javnoj upravi na određeno i na ugovore o djelu dobro znaju što ih uskoro čeka i u tišini se pakiraju, a slično sigurno uskoro čeka i »lijene svete krave« u raznim ministarstvima; sindikati su najkooperativniji partner i spremni su čak i na izmjene svog svetog pisma, Zakona o radu; HDZ-ovska opozicija više ne postoji, a ostali nisu nikakva realna opasnost za stabilnost lijeve vlasti, a čak i sam Milanović zajedno sa svojim nezamjenjivim Slavkom Linićem izgleda kao da se napio kamilice ili nečeg jačega, u totalnom zenu.

Premijer, za kojeg su mediji uvijek tvrdili da je grub, hladan i bahat, danas je postao »smooth operator«, njegove odluke klize kroz javnost i parlament kao kroz putar, a čak je i financ-ministar Slavko Linić, koji je trebao biti bad guy, postao simpatičan novinarima i upravo s njim svi najbolje surađuju.

Benzin probija jednu psihološku granicu, pa drugu, novinari pitaju, a Slavko se smješka, i umilnim glasom kaže: pa dobroooo, Vlada će reagirati tek na 12 kuna. Ok, kažu novinari i građani hipnotizirani novim stilom ministra financija. Kako Slavko kaže. On valjda zna.

Da se razumijemo, Linić je i dalje jedini bad guy u Vladi, on priopćava loše vijesti jedini, čak je i Radimir Čačić u tom smislu podbacio, postao je donositelj novih razvojnih projekata, kreativac, čime se pere njegovo lice umrljano nesrećom u Mađarskoj, kao i nekolicinom kadrovskih afera.

No, javnost ima razumijevanja za sve, čak i za objavu loših vijesti na twitteru, poput one o gašenju Vjesnika, a prvi gafovi nove vlasti gledaju se s određenim razumijevanjem i velikim strpljenjem. Pa, dobro, neka ih, novi su još i mladi… kaže – vidi se – nemali broj penzionera zavaljenih u fotelje gledajući dnevnik.

Prije nekoliko mjeseci, uoči izbora, HNS-ova Vesna Pusić izjavila je kao sociolog da je uvjerena u pobjedu Kukuriku koalicije jer misli da je hrvatsko društvo danas naprednije od politike, da je korak ispred, da građani čak i više od političara znaju da su odricanja potrebna, da će neko vrijeme biti teško da bi potom bilo bolje, i da politika koja obećava promjene nužno mora pobijediti. Tako je i bilo. U tom kontekstu, ima smisla teza da javnost i sada Milanovićevoj Vladi doista, kako je on i sam primjetio, daje beskamatni kredit na određeno vrijeme.

Ova Vlada imat će mir i duži od sto dana da pokaže što zna, možda i godinu dana, čak i na vlastito iznenađenje. Ako se taj period međutim ne iskoristi maksimalno, ne samo za rezanje nego i stvaranje novih dodanih vrijednosti, birači će već naći načina da naplate svoj PDV Kukuriku koaliciji. Po najvišoj stopi.