Dobro, prema ovom popisu program ne bi trebao biti baziran na zabavi i sportu, kako se bilo govorilo kad su počele priče o Trećem programu. Više bi on mogao izgledati kao Treći program Hrvatskog radija, ali na televiziji, ako navedene insitucije ne budu samo manekeni. Ali ni u tome nije glavni problem. Počnimo od novca, na primjer. Tko će to platiti? U trenutku kad na HRT-u visi 600-tinjak otkaza, a Vlada vrišti o kresanju troškova, pokretanje još jednog programa izgleda nemoguće onima koji išta znaju o funkcioniranju ove kuće. 

    Onda, tko će tamo raditi? Kad je HRT onomad sprašio honorarce, neovisno o tome što je i dalje ostalo oko 3.500 zaposlenih, u nekoliko je navrata skoro došlo do kolapsa programa jer nije imao tko upaliti svjetlo u studiju. Onih 14 nekadašnjih Sutlićevih savjetnika za to je, dakako, bilo prekvalificirano. Pa tko će onda raditi na tom Trećem programu? Arhiva, naravno. 

    A ako se nakratko i vratimo zemlji Utopiji, u kojoj će se naći novca za Treći program i u kojoj će se između tri i pol hiljade ljudi naći netko tko će ga pogoniti, kakav će to program biti? Sudeći prema pozvanim izbornicima posve u duhu »pravih hrvatskih vrijednosti«, o kojima je govorio novi HRT-ov glavni – Brunasti Lavić Kovačević. Može li itko zamisliti da bi HAZU, MH i DHK u to čudo od kulture gurnuli neku kulturnu subverzivu, neko suvremeno (sub)kulturno očitovanje o postojanju sada, ovdje i sutra? Ja ne mogu. 

    Trenutno Treći program ipak više naliči na Pelješki most – kojim se maše kao crvenom krpom ili predizbornom ješkom, ovisno o prigodi – nego na realnost. 

    Ali neka me demantiraju pa naprave 24 ure turbo kulture.