Možda su HDZ-ovi odvjetnici u pravu kada tvrde da je USKOK-ova optužnica protiv ove stranke manjkava i da će na sudu pasti. Možda doista znaju kako će je, kada sudski proces krene, »oljuštiti« do kraja.

Vjerojatno imaju jasnu strategiju i viziju kako će pobiti, ako bude trebalo, svaku od 500 stranica optužnice na kojima su navedeni grijesi cijele skupine građana i jedne političke stranke opruženih za korupciju. Sud konačno i postoji kako bi se utvrdilo je li tužiteljstvo ponudilo nepobitne dokaze za osudu tuženih ili je pak, bez valjane argumentacije, nasrnulo na nevine.

Ono međutim što ovaj proces čini iznimnim, kakav god mu ishod bio, jest činjenica da na optuženičku klupu mora sjesti i jedna politička stranka. I to ne bilo kakva.

HDZ je bio, kakvim god ga vidjeli građani i što god povijest jednoga dana o njemu bude sudila, stožerna hrvatska stranka u posljednjih dvadeset godina. Upravo je zahvaljujući i toj stranci, njenom osebujnom i često primitivnom shvaćanju demokracije i politike, kreiran sustav prema kojemu su praktički jedino političke stranke, pogotovo one na vlasti i moćne, bile imune od bilo kakve krivice i odgovornosti. Bile su iznad države i političkog sustava, iznad sudstva i svake kontrole.

Kada je svojedobno iniciran novi Zakon o političkim strankama, kojim se političke stranke htjelo demokratizirati i prisiliti ih da se potpuno podvrgnu sustavu, udruženim snagama i desnih i lijevih zakonski je prijedlog bačen u koš za smeće.

Uz salve uvreda na račun »nadobudnih profesora« koji su se eto htjeli miješati u njihove političke igre. Bilo je stoga nezamislivo da ih se na bilo što obavezuje i za bilo što progoni, a trebalo je proći i gotovo dva desetljeća višestranačja i demokratske tranzicije da se prestanu opirati izručenju nekog svog utjecajnog člana tijelima pravosuđa. Da se dakle »udostoje« barem priznati da i u njihovim redovima ima gnjilih jabuka.

Zato je dovođenje HDZ-a na optuženičku klupu važno i prijelomno, čak važnije i od procesa protiv bivšeg premijera Ive Sanadera. Da bi se uopće dalo šansu demokraciji da profunkcionira ne smije biti nedodirljivih, pogotovo ne političkih stranaka koje svojom pozicijom u društvu i političkom sustavu, odlučujući o ljudskim sudbinama na temelju mandata dobivenog od samih građana, moraju biti garant demokracije a ne njen potkopatelj ili grobar.

Naravno, iluzorno je i pomisliti da će se vladari naših života pokriveni stranačkom iskaznicom, na svim razinama vlasti, olako predati. Gradonačelnik Novske Antun Vidaković nije jedini preostali koji smatra kako mu politička moć daje za pravo da se, zajedno s interesno isprepletenim jatacima, igra ljudskim sudbinama, smijenjujući nepoćudne radijske direktore i ostale koji mu remete »idilu« samovlašća.

Kao što je gotovo dvadeset godina trebalo da na optuženičku klupu, znakovito istog dana kada je potvrđena i optužnica HDZ-u, sjedne i Tomislav Merčep, još jedan donedavno nedodirljivi kome su zaklon pružale donedavno nedodirljive političke strukture, tako će i za dovođenje u potpuni red političkih stranaka trebati vremena. I neće sve moći obaviti pravosuđe, pogotovo što se ni ono ne bijeli od čistoće.

Proces HDZ-u trebao bi osokoliti birače, bez toga neće ići, da počnu sustavno utjerivati strah u kosti političkim strankama i njihovim vodstvima da ne pomisle kako se mogu vratiti na staro.