Prije svega, seljački su se lideri odlučili na prosvjed nezadovoljni najavama smanjenja sredstava za Ministarstvo poljoprivrede, a da nisu ni vidjeli proračun. Što ako detaljan proračun, primjerice, pokaže da seljaci i neće biti tako oštećeni, ako će uopće oni koji doista žive od poljoprivrede to i biti, kako se najavljuje u »kuloarima«? Zar se nije moglo pričekati još malo i nakon analize prijedloga proračuna, prije nego ga Sabor usvoji, odlučiti ima li razloga za prosvjed ili nema? Posljedica po mnogočemu preuranjenog prosvjeda stoga bi mogla biti izgubljena vjerodostojnost vođa prosvjeda kada za »bunu« doista bude prilike i razloga. 

    Drugo, priča o poticajima, kako dospjelim za isplatu, koje su premijerka Kosor i ministar Čobanković »galantno« kao vruć krumpir prepustili novoj Vladi, tako i novima, čije je rezanje najavljeno, preozbiljan je posao da se u kriznom trenutku zemlje rješava preko koljena. Čelnik Sindikata Hrvatskih seljaka Tomislav Pokrovac spočitava organizatorima prosvjeda da kucaju na krivu adresu, aludirajući na dug stare Vlade prema seljacima, ali nije to glavni problem s poticajima jer obavezu u ime države valja ispuniti i kada dođe do smjene vlasti. Problem je što se u vrijeme stare Vlade s »poticanjem proizvodnje« kupovalo glasove i onih koji ne žive, primarno ni sekundarno, od poljoprivrede, puneći im džepove, a seljačke udruge nisu imale petlje te stvari raščistiti kao da se njih i njihove egzistencije to ne tiče. Ili neće ticati jednoga dana kada računi dospiju na naplatu. I zato je, da bi se imala čvršća pozicija u odnosu na Vladu, i zbog poticaja trebalo čekati potpuni uvid u državni proračun pa onda reagirati. 

    Konačno, u trenutku kada ministri Linić i Jovanović najavljuju smanjenje prava zaposlenih u javnim službama, čak i otkaze, odnosno realno manje plaće u školstvu, visokom obrazovanju i znanosti, otpada i »revolt« seljaka izražen u raspravama ovih dana, a prema kojima se »udara na selo dok se u javni sektor ne želi dirati«. U pet do dvanaest stiže stiže i još jedan »nož u leđa« seljačkom prosvjedu. Što kao dokaz ozbiljnog razmišljanja o uštedama, što kao testiranje javnosti o spremnosti na radikalne zahvate, najavljeno je ukidanje i tri državna blagdana u lipnju. Nema spora da će se o svemu tome narednih dana živo raspravljati, ali za seljački prosvjed je bitno da ga ti potezi guraju na političku marginu, što znači da seljačko dežuranje uz ceste neće ispuniti svoju svrhu. 

    U proteklih osam godina HDZ i HSS, koji sada potpiruje prosvjede iako bi se trebao sakriti u mišju rupu, upumpali su goleme novce u poljoprivredu a da je veliki dio tog kolača završio tamo gdje nije trebalo. Izgubljeno je vrijeme i za modernizaciju poljoprivredne proizvodnje i za osposobljavanje malih seoskih domaćinstava za tržišne uvjete. Mnogo je u poljoprivredi problema o kojima će se morati raspravljati, mnogo je potencijalnih razloga i za eventualne buduće prosvjede. Danas međutim neće ništa postići.