Važno upozorenje za čitatelje kojima je pun kufer Splita, Splićana i splitskoga snijega: ovaj tekst nema veze s meteorološkim nego s teološkim fenomenima. Stoga vas kršćanski molim da ga čitate čista srca, a ne puna kufera. I da u njemu ne tražite ono čime su prekrcani svjetovni portali i novine kojima je ovih mrzlih dana glavna zabava sprdati se i izrugivati sa splitskim gradonačelnikom. 

    Pomolite se, braćo i sestre, Bogu Svemogućemu i zahvalite mu što je autoru teksta ovoga prosvijetlio pamet i pomogao mu da se izdvoji iz mase koja – obuzeta poledicom i frakturama – nije u stanju prepoznati i pozdraviti Znak Gospodnji što nam je snježnom nježnošću pao s nebesa. Otvorite duše svoje i sjetite se da vam je na vrijeme kazano kako je Željko Kerum »od Boga dobio zadaću da pomogne gradu Splitu i svome narodu, da ga izvuče iz ove zaostalosti i učmalosti«. I ne smijte se kao što ste se smijali kad vam je ovim riječima naviješten dolazak Spasitelja. 

    Jer sada je jasno da je Mesija među nama i da je morao proći svoju Kalvariju, praćen ljudskim sitnodušjem, nerazumijevanjem, potcjenjivanjem, ismijavanjem i uvredama. Sve to što se sručilo na njega, samo ga je očvrsnulo na njegovom tegobnom putu svjedočenja vjere u Gospodina koji nam ga je poslao. I koji mu je dao snagu da farizejima, književnicima i zabludjelim ovčicama kaže kako je snijeg pao ne zato da nas o tome izvijesti Zoran Vakula nego zato da nam Bog navijesti svitanje velikoga dana kada će nas Njegov Poslanik povesti putem izbavljenja iz sužanjstva zemaljskoga. 

    Smijali se neki i jučer kada je Željko Kerum, suprotno raširenom krivovjerju da je snijeg vremenska nepogoda, ponovio da se radi o Božjem daru. Daru – zapamtite! – daru, a ne kazni. Smijali su se, pa su prečuli Kerumove proročanske riječi da ljude više nitko neće kažnjavati, jer ih je »kaznila politika u ovih 20 godina«. Smijali su se, pa nisu shvatili da pred njima ne sjedi ni trgovac ni hotelijer, ni gradonačelnik ni saborski zastupnik, ni kockar ni bonvivan, nego Mesija koji im je donio Božji glas da za njihove zemaljske nedaće nisu krive ni komunalne službe ni gradska uprava nego ono zlatno tele kojemu su se, odmetnuti od stvarnoga Stvoritelja svojega, klanjali posljednjih 20 godina. A to se zlatno tele – ako još nekome nije došlo do pameti – zove Država. 

    Država je, besjedio je Spasitelj, kriva što ljudi nisu mogli bezbrižno uživati u Božjem daru s nebesa, što nisu imali ni čizama za hodanje po snijegu i ledu, a ni lanaca i zimskih guma za sigurnu i čovjeka dostojnu vožnju. Pohlepna Država je kriva što ljudi nemaju novaca za preskupe čizme, gume i lance, jer uzima po 60 posto od njihove prodajne cijene. Država je ta koja je ljudima otela sve kako bi samo svojim službenicima omogućila da primaju redovnu plaću i da imaju od čega »živit, plaćat režije, hranu i sve ostalo, gorivo, čizme, aute i tako dalje«. Država je ta koja je stvorila sistem u kojemu su »sigurni samo političari i nitko drugi«. 

    Eto, tu je istinu poniženima i uvrijeđenima, zahvaljujući snijegu i ledu, otkrio čovjek u kojemu neuki puk nije prepoznao Mesiju nego samo jednog od tih osiguranih političara. Pa umjesto da s njim krene u rušenje Države i tako mu dopusti da ga izvuče iz zaostalosti i učmalosti, nezahvalni narod traži njegovu ostavku. I izvlačenje iz snijega i leda.