Zoranu Milanoviću očito nije lako. Nije ni krenuo u pravi posao a već se počeo saplitati o Radimira Čačića, da o pozadinskim šumovima koje je izazvala svađa bivšeg i sadašnjeg predsjednika ne govorimo.

Prvi sukob je izgleda za sada izglađen, koliko god se iza kulisa može naslutiti »škrgutanje zubima«, a u novom proračunu među dobitnicima se našao i Ured predsjednika. Pet milijuna plus 140 tisuća kuna u preko 117 milijardi teškom proračunu nije bog zna što, može se naime podnijeti kakve god restrikcije slijedile, a obradovat će i Josipovića i Mesića. Možda se doista sada svaki počne baviti svojim poslom ne spotičući se o onog drugog.   

Ne bi se trebalo šaliti s institucijom predsjednika Republike, koja Hrvatskoj doduše realno niti šteti niti posebno koristi, ali takva su teška vremena došla da i jedna sitnica može razveseliti čovjeka. Pogotovo ona koja košta, i to prilično u odnosu na ono što daje zauzvrat. Nije se šaliti ni s premijerom i ministrima, jer njihova je odgovornost ogromna i konkretna a ne predsjednički ceremonijalna, ali opet u hrvatskoj politici i oko nje tako je malo duha da ne valja propustiti ni onu nehotičnu i sporadičnu priliku za (pod)smijeh.  

Kada dakle ta napast za političkim pošalicama u turobnoj zbilji mine, kada se skupe vjeđe i nabora čelo pod teretom briga, državni proračun se doima kao noćna mora ravna onoj u filmu »Beskrajni dan«. Takoreći od sutra Milanović i ministri svako će se jutro buditi pitajući se jesu li problem riješili, i konačno mogu krenuti dalje, ili će morati ponavljati lekciju sve dok se proračun jednog jutra ne učini održivim i probavljenim. Jer, primjerice, seljaci su ministru Tihomiru Jakovini, kojem je oduzeto Pankretićevih napumpanih milijardu kuna, dali rok do srijede da se »pribere« i postupi po njihovim željama. Što će im reći, kako će postupiti, da seljački prosvjedi ne počnu i prije nego li proračun bude izglasan? Traže li seljaci, kako sami tvrde, ono što im pripada ili, naviknuti na široku i galantnu ruku koalicije HDZ-HSS (dakako preko leđa građana), žele navrh kruha pogače?  

Upitnici strše i nad ostalim ministarstvima kojima je razrezano manje novca, čak i nad onima koja su nominalno dobila više ali će »višak« preliti na otplatu dugova. Samo je naime pitanje vremena kada će, ne pokažu li se ministri dobrim gospodarima i pretjeranom restrikcijom ne ugroze postojeće standarde u zdravstvu, socijali, školstvu, znanosti, prometu…, neka skupina stanovništva osjetiti na svojim leđima ovu »igru brojki« i krenuti u protuofenzivu. 

S druge strane, Hrvatskoj prijeti pad kreditnog rejtinga a Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond upozoravaju da rezati proračun, a oni bi, budimo sigurni, rezali uvijek i svagda do iznemoglosti, nije dovoljno te da treba misliti i o tome kako potaknuti proizvodnju i rast. Koliko god to što ove institucije pričaju svaki put izgleda poput otkrivanja tople vode, problem opstojnosti i stabilizacije godinama napuhavanog hrvatskog državnog proračuna, te istovremenog omogućavanja dolaženja do daha poduzetništvu i investorima kako bi pokrenuli zemlju, lakše je zamisliti nego ostvariti. 

Više međutim nema nazad. Neće trebati dugo čekati da vidimo jesu li Milanović i društvo doista »junaci našeg doba« ili pak, parafrazirajući Veselka Tenžeru, Guliveri riječi i Liliputanci djela.