Afera Nanbudo svjetlo dana ugledala je 18. prosinca 2004. godine u našem listu, pod naslovom »Ferenčak i Turković oštetili Grad Zagreb za oko deset milijuna kuna?«.

Srećko Ferenčak u to vrijeme obnašao je dužnost člana zagrebačkog Gradskog poglavarstva zaduženog za imovinu grada. Dokumentacija je nepobitno ukazivala na sljedeće: Godine 1996., 10. travnja, poduzeće Ferbos Srećka Ferenčaka podnijelo je zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole na dijelu k.č. 1043 k.o. Zaprudski otok, radi izgradnje objekta Centra za dnevnu skrb invalida u Zagrebu.

Mjesec dana kasnije, predsjednik Hrvatskog nanbudo instituta Petar Turković uime spomenute organizacije Gradu Zagrebu podnio je zahtjev za dodjelu zemljišta (k.č. 1043) neposrednom pogodbom, radi izgradnje objekta Centra za dnevnu skrb invalida, a u skladu s lokacijskom dozvolom koju je ishodio Ferenčakov »Ferbos«.

Na datum 17. srpnja iste godine Gradsko poglavarstvo nadležnoj Komisiji Gradske skupštine naložilo je oduzimanje građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika i njegovo ustupanje Hrvatskom nanbudo institutu. Samo jedan dan kasnije Komisija je na temelju te preporuke dala zemljište Hrvatskom nanbudo institutu. Na temelju stvarnih troškova pripreme zemljišta Nanbudo institut imao je Gradu isplatiti 553 tisuće kuna te 278 tisuća kuna za troškove rente.

Ferenčak i Turković, dakle, uspješno su se domogli zemljišta za korist Hrvatskog nanbudo instituta. Na njemu nije bilo nikakvih radova, Centar za dnevnu skrb invalida ostao je mrtvo slovo na papiru. Godine 2001. Hrvatski Nanbudo institut na temelju navodnog dugovanja Turkoviću i Ferenčaku je prepisao 90 posto zemljišta.

 Deset posto je dobila institucija Mala Kuća, čija ravnateljica je nosila isto prezime i živjela na istoj adresi kao Zijad Mahmuljin, tajnik Hrvatskog nanbudo instituta koji je sastavljao ugovor o prijenosu vlasništva na Ferenčaka i Turkovića. U tom ugovoru, izvijestili su mediji, stajalo je da za navodni dug Nanbudo instituta – na temelju kojeg su Turković i Ferenčak dobili zemljište – ne postoji pisana dokumentacija, nego se navodno radilo o pozajmici »za koju postoji usmeni ugovor«.

Sredinom listopada 2001. godine »Ferbos« Srećka Ferenčaka, Petar Turković i Mala kuća upisuju se kao vlasnici zemljišta. Godinu dana kasnije »Ferbos« Srećka Ferenčaka, Petar Turković i Mala kuća s trgovačkim lancem Konzum, u vlasništvu Ivice Todorića, sklapaju ugovore o kupoprodaji zemljišta. Ferenčak dobiva 715.385 eura, Turković 715.692 eura, a Mala kuća 158,936 eura.

Kad smo pisali o ovoj aferi, nismo imali samo jedan dokument iz arhive Grada. Navodno ga ni danas tamo nema. Međutim, javnosti ga je predstavio čovjek koji je bio izvor za cijelu priču: bivši zastupnik Gradske skupštine Tomislav Jelić, čovjek svojevremeno vrlo agilan u otkrivanju malverzacija u Gradu Zagrebu.

 U tom dokumentu, pak, stajalo je da se Hrvatski nanbudo institut obavezuje obeštetiti Grad Zagreb u slučaju da prekine besplatno skrbiti o invalidnim osobama ili pak otuđi nekretninu na zemljištu koje mu je po povoljnim uvjetima ustupio Grad radi izgradnje Centra za dnevnu skrb invalidnih osoba.

– U tom će slučaju Nanbudo institut Gradu isplatiti stvarne troškove, odnosno tržišnu vrijednost nekretnine s pripadajućim kamatama, pisalo je u tom ugovoru, koji danas više nitko ne spominje. Kad je slučaj procesuiran na sudu, sudac je u obrazloženju nepravomoćne presude istaknuo:

»Ovaj slučaj imao je i protuzakonitu i nemoralnu komponentu.« Vas na ovom mjestu molimo da obratite pažnju na jedan detalj: Ferenčakov Ferbos podnio je zahtjev za lokacijsku dozvolu za zemljište prije nego je podnio zahtjev za dobivanje zemljišta. Što bi nam to moglo reći? Jeste li vi osobno ikad podnijeli zahtjev za lokacijsku dozvolu za zemljište koje ne posjedujete?

Kako bilo, nepravomoćna presuda je donesena, a sad se čeka odluka više instance – Vrhovnog suda. O navedenom slučaju, rekosmo, posjedujemo dokumentaciju iz arhive Grada Zagreba i spremni smo je u svakom trenutku, svakom dati na uvid. Raspolažemo i nizom izjava živih i zdravih svjedoka, koje smo također spremni zainteresiranima staviti na uvid.

Gospođo Pusić, gospodine Čačić, možete se u svakom trenutku obratiti našoj redakciji. Tomislav Jelić, koji je aferu otkrio, pak, i danas tvrdi da posjeduje i dokument kojeg nitko ne spominje, a kojeg prema našim informacijama više nema niti u arhivi Poglavarstva. Onaj kojim se Nanbudo institut obavezuje da će platiti punu tržišnu cijenu ako se Centar za dnevnu skrb invalida ne izgradi.

Kakva priča! Prava Hrvatska!