Tri faktora u ovom trenutku idu u prilog koalicijskoj vlasti. To joj s obzirom na dubinu krize u kojoj se Hrvatska nalazi i potrebu traganja za nimalo jednostavnim i ugodnim rješenjima njenog prevladavanja, značajno smanjuje stres prvih mjeseci vladanja.

Prije svega, podrška javnosti još ne pokazuje naznaku padanja. Netko će reći da je prerano tome pridavati preveliki značaj samo dva mjeseca nakon izbora no u atmosferi velikih očekivanja, gdje i tjedni izgledaju dugački poput godine a kamo li mjeseci, vladajuća koalicija za sada nije napravila nijednu stratešku pogrešku. Dapače, potezima poput ukidanja povlaštenih mirovina, čiji je značaj politički puno veći od njihova broja ili iznosa mirovina, te neradikalnim smjernicama za izradu proračuna umirila je javnost i kupila vrijeme za još nekoliko mjeseci nešto mirnijeg rada.

Kukuriku koaliciji pogoduje i stanje u HDZ-u, kojeg čeka »kalvarija« unutarstranačkih izbora, te ostatku opozicije. Jadranka Kosor pokušava stvoriti »oporbenu situaciju« u Saboru, ali joj to za sada ne polazi za rukom. Ne pronalazi pravu municiju pa joj javni istupi prvenstveno služe kao promocija, gotovo kao besplatna kampanja, za skorašnje izbore u HDZ-u. Zapravo je, kao i ostali stranački čelnici i zastupnici, odsutna iz političkih tokova u zemlji, već sada s mislima na izbornom saboru stranke.

Preostala opozicija je pak preslaba za bilo kakvo ozbiljnije pravljenje problema. Ili je posve marginalna, poput HSP-a Ruže Tomašić, ili trenutno nema razloga za dizanje bune. Jer i Lesarovi Laburisti i zastupnici Ivana Grubišića i HDSSB, držeći se u ovom času po strani, nemaju načelnih primjedbi na dosadašnje poteze vlasti. Čekaju neke konkretnije mjere, proračun će biti prva od njih, i daljnje odluke Vlade da bi eventualno uskomešali javnost i zagorčali joj život.

Konačno, uspjeli referendum o EU donijet će vladajućoj koaliciji vjetar u leđa iz Bruxellesa. Nije riječ o tome da će sada EU, koja i sama ima »krizni menadžment« u kontinuiranom zasjedanju, nekim posebnim mjerama pomoći oporavku Hrvatske i tako učvrstiti položaj njene Vlade. Sitne pomoći će biti, jer brojne projekte koji zavise od EU-fondova valja dovršiti a neke i pokrenuti, no ona ne može biti odlučujuća za Vladin projekt izlaska iz krize.

Dovoljno je međutim što će Hrvatska biti pošteđena »saniranja štete« da referendum nije uspio, što bi novoj hrvatskoj Vladi pri njenim prvim koracima svakako stvorilo brojne prepreke. Da o utrošenom vremenu i energiji, dragocjenim u trenucima dok morate rješavati probleme zemlje, ne govorimo.

Zoran Milanović toga je svjestan. Njegov motivacijski govor na jučerašnjoj sjednici Glavnog odbora SDP-a imao je dvostruku funkciju. Upozoriti, prije svega, da tako povoljno razdoblje može jako brzo iscuriti, tražeći od stranačke »nomenklature« ali posredno i od koalicijskih partnera da se ne opuštaju. Ali, šaljući poruku i izvan Iblerova trga, stalo mu je ojačati i vlastitu lidersku poziciju, kakvu je demonstrirao u Vladi eliminiravši bez imalo krzmanja Vladimira Ferdeljija.

Njegov »grijeh« u normalnim bi okolnostima bio vjerojatno toleriran, ali je u trenutku starta Vlade zaprijetio urušiti »zapovjedni lanac odgovornosti« bez kojega očito Milanović smatra da neće obaviti posao.