No, tvrdnja da će gubitak od pet, 50 ili 95 kuna, za koliko će se vjerojatno smanjiti natprosječne plaće, teško pogoditi srednji sloj jest pretjerana, kao što je nerealno očekivati da će povećanje najnižih plaća za 50 kuna jako pomoći najugroženijima. Udarac će, zapravo, doživjeti imućniji slojevi ako se ostvari neslužbena najava o uvođenju poreza na dividende od 12 posto. To će znatno promijeniti zasad nepotpunu sliku o tome tko će u Hrvatskoj dobiti, a tko izgubiti. 

    To, međutim, i nije najvažnija promjena koju donosi novi proračun, dok hrvatsko gospodarstvo ne uspijeva izaći iz krize. Daleko je važnije to što se prvi put u dva desetljeća dogodilo da neka hrvatska vlada smanji proračun – i to za 4,6 milijarda kuna. Na taj potez čeka se još od jeseni 2008. godine. 

    Na prvi pogled, dobitnik će biti posustalo gospodarstvo. Vlada se u njegovu korist odriče od barem 2,5 milijarde kuna, tako što zdravstveni doprinos smanjuje s 15 na 13 posto. Kad se tome doda oslobađanje reinvestirane dobiti od poreza, oslobađanje od doprinosa na plaće za novozaposlene ljude i smanjenje nekih parafiskalnih nameta, poduzetnici će dobiti znatno više. 

    Gubitnici će postati potrošači u Hrvatskoj, počevši od onih koji žive od proračuna. Da bi mirovine i plaće zadržala na sadašnjoj visini, Vlada će povećati PDV na 25 posto, čime će namaknuti 2,5 milijarde kuna kojih se odrekla u korist poduzeća. Viši PDV pogodit će u Hrvatskoj sve, osim izvoznika, jer se PDV pri izvozu robe ne obračunava. 

    Rasterećivanje poduzeća i smanjivanje potrošnje moglo bi u prvi mah imati loše posljedice, a hrvatsko gospodarstvo gurnuti u novi krug recesije. Vlada stoga najavljuje veće investicije, u suradnji javnog i privatnog sektora, što je nasušna potreba, jer se samo tako gospodarstvo može potaknuti na veću proizvodnju i na obilnije punjenje proračuna. Neovisno o tome, Vlada je u proračunskim smjernicama napravila vidljivi obrat u korist gospodarstva, na što Hrvatska čeka već nekoliko godina. 

    Glasovita rečenica Jadranke Kosor »Recite mi gdje da režem«, bio je najslikovitiji dokaz da bivša Vlada nije imala volje i sposobnosti odrediti što je za Hrvatsku najvažnije. Kosoričina ekipa učinila je taj propust usprkos tome što je temeljna zadaća svih političara da odrede državne prioritete, kako bi u skladu s time mogli povlačiti učinkovite poteze. Ne može se svima udovoljiti. Vlade koje to ipak pokušavaju osuđene su na neuspjeh, a dragocjeno vrijeme rasipaju na sitnice. Rezultat svega toga bilo je višegodišnje tonjenje cijele Hrvatske.