Pravedno je i pošteno, da ne može biti pravednije i poštenije, što je kaznenu prijavu protiv Vesne Pusić u sjedište Državnoga odvjetništva odnio upravo Dražen Keleminec. 

    Mogao je »Pokret za Hrvatsku – ne u EU« delegirati i nekog drugog vrlog muža – jednako prestravljenog Pusićkinom izjavom da »bez Europske Unije za Hrvatsku nisu upitne samo mirovine, socijalna davanja ili plaće u javnom sektoru, nego baš sve« – da skokne do Bajićeve firme i kazneno prijavi ministricu vanjskih i europskih poslova. Bilo koji član Pokreta je bez problema mogao pronaći zgradu u Gajevoj ulici i u njoj kancelariju gdje se predaju kaznene prijave, pa se poslije šepiriti pred novinarima. Jer nema toga među pokretnicima za Hrvatsku tko u ova dva-tri dana nije do u tančine ovladao 116. člankom Kaznenoga zakona i tko ne bi bio u stanju, ako treba, i na Pravnom fakultetu održati predavanje o tome što taj članak propisuje. 

    Svatko bi vam od njih, bez zamuckivanja, odrecitirao: »Tko silom, ozbiljnom prijetnjom, podmićivanjem ili na drugi protuzakonit način utječe na birača, da na izborima ili prigodom glasovanja glasuje za ili protiv određenog kandidata, odnosno glasuje za ili protiv opoziva, ili glasuje za ili protiv određenog prijedloga u referendumu, ili uopće ne glasuje, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.« Kao što bi i baš svaki član te družine, bez imalo treme, stao pred kamere i mikrofone, te izgovorio kako »Pokret za Hrvatsku – ne u EU« smatra da bi nepokretanje ili odbacivanje prijave protiv Vesne Pusić kao prekršiteljice 116. članka Kaznenoga zakona moglo značiti samo jedno – da pravna država u Hrvatskoj više ne postoji. No, teško da bi se u čitavoj Hrvatskoj mogla pronaći osoba koja bi toj kaznenoj prijavi dala takvu simboličnu težinu kakvu joj je, svojeručnim odnošenjem u sjedište DORH-a, priskrbio Dražen Keleminec. 

    Čak i oni koji mu ne bi znali odgonetnuti prezime u križaljci, sve kada bi im falilo samo treće i peto slovo, pa čak i oni što ni iz devetnaestog pokušaja ne bi pogodili u kojoj od pravaških strančica taj Ke_e_inec trenutno službuje, sigurno pamte dvije snimke iz njegova bogatog javnog djelovanja: fotografiju na kojoj dotični, u nazočnosti policije, mlati suprugu usred koprivničkog dopisništva Večernjeg lista i audiovizualni zapis na kojemu naš junak, opet u nazočnosti neinterventne policije, spaljuje primjerak tjednika Novosti pod redakcijskim prozorima. 

    Zato je i pravedno i pošteno da baš taj i takav Dražen Keleminec podnosi prijavu protiv ministrice koja je u propagandnoj kampanji za plebiscitarnu podršku ulasku Hrvatske u EU potpuno zanemarila i njega i likove slične njemu. Posvetila se Vesna Pusić u svojim istupima spašavanju kreditnoga rejtinga umjesto da povede računa i o krebilnom rejtingu, pa da zagovornicima i praktičarima krebiliteta objasni kako se i njima u toj Uniji smiješi prosperitetna budućnost. 

    Pričalo se na sva usta o Europskoj Uniji kao prostoru kulturnog i gospodarskog napretka, a nitko ni da spomene kako se po njoj šire i marširaju i nasilnici, i šovinisti, i ksenofobi, i spaljivači novina… Nitko da Kelemincu kaže da se on u toj EU neće osjećati ni usamljeno ni izgubljeno. Da će i u njoj biti svoj na svome.