Jučer me nasmijalo do suza kako je Vesna Pusić, delikatno poput drvosječe, pozvala građane da izađu na referendum i glasaju za ulazak u EU.  

  – Ako ne uđemo u Uniju, nećete dobiti mirovine – udarila je sjekirom preko radija. – Stvari su vrlo jednostavne. Ako glasamo protiv, taj tjedan gubimo kreditni rejting. To znači da više nećemo moći vraćati dugove. Mirovine ovise o zdravoj ekonomiji. Ako ne možete vraćati dugove, rastu vam kamate. O glavu nam je, ljudi! 

    Ministrica vanjskih poslova morat će za ovaj pucanj iz topa otrpjeti kritike da se politika ne vodi ucjenama i da je ovakvo strašenje birača najobičniji bezobrazluk, ali nema veze. 

    Jer dobro je da je u ovoj preuglađenoj kampanji za glasove, u kojoj se cijelo vrijeme svi namjerno lažemo da sačuvamo samopoštovanje, konačno izgovoreno nešto potpuno istinito i potpuno otrežnjujuće. 

    Možemo se mi praviti da imamo izbora, da sami znamo kako treba, da ćemo sad odlučno uzeti stvari u svoje ruke i možemo naći utočište u durenju na cijeli svijet. Ali građanima je možda ipak pametnije reći da je Hrvatska zaglavila u takvim problemima da joj izvan EU zapravo spasa nema. 

    EU za Hrvatsku više nije filozofsko pitanje, nego pitanje hoće li ljudi sutra imati kruha, i to nije od danas. 

    To, naravno, nije mogla javno reći Sanaderova vlada, ni vlada Jadranke Kosor, sve da su i htjeli biti toga svjesni, jer bi sami na sebe pokazali prstom. Ali nova vlada to može jer se njoj za to ne može prišiti odgovornost i to je zato trebala učiniti odmah. 

    No, umjesto da se u startu kaže prava istina, i političari Kukuriku koalicije krenuli su u kampanju pobrajajući što će sve biti bolje za Hrvatsku ako uđe. Kao sad je dobro, ali idemo jer će nam tamo biti još bolje. Jednolično zborno pjevanje o prednostima, o europskom novcu, o novim šansama i o samim ljepotama života u zajednici »kojoj smo uvijek pripadali« pa je prirodno da joj se vratimo, točno isto onako kako je radio HDZ. 

    Čak i meni, koja ću ionako glasati za EU, išao je na živce taj tip nagovaranja u kojemu je slika EU izglancana do visokog sjaja i u kojem je sve ofarbano u ružičasto samo da bi se izbjegao razgovor o meritumu. A na stranu to što to nagovaranje neće dati ni najbolje rezultate jer ljudima baš postane sumnjivo kad se nešto tako neumjereno hvali i preporuča. 

    Uvijek varijacije te iste priče o tržištu sa pola milijarde ljudi koje će se valjda pomamiti za svakim hrvatskim artiklom. O najboljim europskim školama za hrvatske studente. O jeftinim kamatama i blagodatima velike konkurencije. A zatim ide red mira, red sigurnosti, red zajedničkog odlučivanja o važnim europskim stvarima, red jednakosti pred zakonom i red poštivanja ljudskih prava. 

    Dobro da je Vesna Pusić napokon progovorila o nečem sasvim stvarnom pa makar i jezikom drvosječe. Da, nema nam druge nego zaokružiti »da«. Možda smo nekad imali šansu da to bude drugačije, ali sad to više nije ni bitno.