Odgovorni na javnoj televiziji namislili su preseliti središnji Dnevnik iz termina u kojem smo ga navikli (ne) gledati u novi termin. Trebao bi, kažu neslužbene najave, biti emitiran u sedam sati, pola sata ranije nego inače. Glavni urednik Bruno Kovačević računa da će pomicanjem termina ući u termin konkurentskog dnevnika Nove TV i tako mu pomrsiti račune. Javili su se televizijski znalci, pa podijelili mišljenje: jedni su za, a drugi protiv ovog uredničkog manevra. Sad nam preostaje dočekati taj dan, pa vidjeti što je u svojoj domoljubnoj glavici smislio sportski novinar Bruno Kovačević, najveći živući ljubitelj grba, zastave i himne u Republici Hrvatskoj. 

    Za potrebe teksta, na ovom mjestu poigrat ćemo se Vidovitog Milana, pa dati prognozu rezultata najavljene promjene termina i nove koncepcije središnje informativne emisije. Što god Kovačevićeva glavica smisli – to neće uspjeti. 

    Dnevnik HTV-a, naime, nema problem termina, nego sadržaja. Taj, pak, proizlazi iz negativne selekcije koja se na HTV-u provodi već godinama. Pomnim odabirom šefovi i odgovorni urednici javne kuće minulih godina za zvijezde Dnevnika birali su uglavnom bića koja odlikuje vrlo tražena karakteristika: umjesto kičme imaju gumeni šlauf. Mnogi trudbenik informativnog programa na račun svoje savitljivosti mogao bi se zaposliti u najboljem cirkusu. Da ne griješimo dušu, tu i tamo pripuste u Dnevnik i kakvu iznimku, ali ta redovito završi na nekom od prisavskih sudova, pa je čereče dok joj sporni prilozi i navada pripreme istih ne iziđe na uši. Posljednji kojem se to dogodilo Hrvoje je Zovko, pošten i okretan novinar, jedan od rijetkih koji su u informativnom preostali. Kad god u središnjoj informativnoj emisiji vidite kakav dobar komad novinarskog posla, možete se kladiti da će autor istog završiti pred »vojnim sudom« Hrvatske televizije, u kojem ulogu strogih ali poštenih sudaca igraju s kolca i konopca skinuti javni uglednici. Nasuprot tome, na Novoj TV imate što vam srce poželi. Doduše, nema puno toga korisnog, ali između udvorničkog novinarstva javne kuće i obnaženih grudi kakve hrvatske starlete prosječan gledatelj uvijek će izabrati ovo drugo. Prije priloga o grudima, komercijalna televizija daje Mislava Bagu, koji nije najbolji novinar na svijetu, ali barem strastveno radi posao i ne libi se sugovorniku postaviti i kakvo pitanje kontroverznije od pitanja o minulim uspjesima i budućim planovima. O da, takvih je bilo i na HTV-u, ali na vrijeme su shvatili da prisavska klima nije dobra za njihovo zdravlje. Dobri su odlazili, a neprežaljena Dijana Šelebaj Čuljak i Siniša Kovačić su ostajali. Svojom servilnošću i svakodnevnom porcijom bastarda začetih bludnim odnosom informacija i manipulacija ogadili su nam Dnevnik i sveukupan informativni program HTV-a. Kao kolateralna šteta padale su i dobre emisije, recimo Hrvatska uživo, odnosno dobri novinari, kao što su Saša Kosanović, Maja Sever, Matko Bušelić, Hrvoje Zovko, Tomislav Kalousek… 

    Ovom temom svojedobno smo se bavili u tekstu pod naslovom »Odgoj djevojaka na HTV-u«, gdje je kao primjer izvrsno poslužila novinarka Kristina Validžić. (Hvala Kristina!) Rečena je kao uzor-učiteljicu istaknula Dijanu Šelebaj Čuljak. 

   – O cenzuri u informativnom programu nemam što reći. Tri sam godine u informativnom programu i nikada mi se nije zabranilo, niti instruiralo kako nešto učiniti, zborila je Kristina. Samo nekoliko dana prije intervjua u kojem je ovo rekla, brižna Kristina tri puta je prekidala snimanje jedne izjave u kojoj je sugovornik izgovorio ponešto o predizbornom ručku bliskog suradnika Milana Bandića s televizijskim doajenkama Dijanom i Hloverkom. Bila je simpatična Kristina u tom blistavom trenutku autocenzure. Kad je treći put prekinula snimanje potpisanom autoru bilo je jasno da nju nitko nikad neće cenzurirati. Ona je to naprosto radila bolje od onih koji su za cenzuru bili zaduženi. Njezina pametna glava nije jedina koja razmišlja u tom smjeru. Informativci na HTV-u naprosto su talentirani za suzbijanje grešnih misli o informiranju, ali na tome im ne treba zamjeriti. 

    U pitanju je rezultat dugogodišnjeg treninga, nakon čega stvari idu gotovo pa automatizmom. S tako istreniranim novinarima Dnevnik HTV-a naprosto nema šansu, niti mu je treba dati. Rezultati o gledanosti, naime, pokazuju da gledatelji radije gledaju zabavni program informativnih redakcija komercijalnih televizija, nego loše pakovanu porciju manipulacija i snishodljivosti prema vladajućim političarima i gospodarskoj eliti. Vjerujemo da (samo) promjena termina na to ne može utjecati. Ako na HTV-u hoće gledanost, neka novinarima daju slobodu, a gledateljima informacije. Manipulacija iz javne kuće smo siti do grla.