Naime, iznos neplaćenih poreza i doprinosa iznosi barem petnaestak, a možda i cijelih 20 milijardi kuna. Da porezni obveznici plate barem pola svote koju duguju državi, Linić bi mogao biti znatno mirniji, a i građani se ne bi morali tresti da će im zemlja do kraja propasti. 

 Zašto, dakle, država ne prisili dužnike da plate? Neće ili ne zna? 

    Znam da postoje velike teorije oko toga kako ubrati poreze i nisam za te stvari nikakav stručnjak. Ali živim u Hrvatskoj, čitam i mislim, a onda je prilično teško biti tako glup da ne vidiš te nelogičnosti ovog potpuno trulog sustava. 

    Ne razumijem, na primjer, kako se vlasnicima tvrtki koje godinama ne plaćaju svoje obaveze i dužni su državi brojke sa šest nula, dopušta da neometano posluju, a znamo da im se dopušta. S druge strane, mogu ovdje iznijeti svoj komični, ali istiniti primjer da lani nisam mogla produžiti dopunsko osiguranje jer su me u poreznoj upravi prijekorno suočili s mojim poreznim dugom od ŠEST LIPA. Pa su me hladno otpravili da to platim i donesem uplatnicu, pa ću onda dobiti potvrdu za dopunsko. 

    Druga stvar, također osobna, ali ilustrativna. Kad mi poduzeće lani nije isplaćivalo honorare jer je nastupila gabula, a to je trajalo sedam mjeseci, svakog mjeseca sam ipak morala državi uplatiti kompletan PDV, poreze i doprinose jer bi me inače izveli pred sud. To mi je jasno rečeno kad sam kukala da ništa ne primam, pa mogu li platiti kad nešto dobijem. Rekli su ne, ni govora, takav je zakon. 

    Kako je, majke ti, za malog čovjeka takav zakon da me može stisnuti za šest lipa, a za velikoga nije iako je dužan milijune? Kako ne daju na sud te velike dužnike, koji plove na jahtama od 16 metara, ali im se ne da plaćati porez, a mene hoće, to je zaista zanimljivo fiskalno pitanje. 

    Maheri iz Kamenskog, za koje cijela Hrvatska čula kad je bilo kasno, nisu državi slali uplatnice više od dvije godine, a takvih ima koliko hoćeš. A hajde ti, prijatelju, nemoj podmiriti porez u Njemačkoj ili u SAD-u, pa čekaj kako ćeš se provesti bio mali ili veliki, sasvim svejedno. 

    A vidite, naši stručnjaci čak objavljuju radove o tome kako kod nas postoji i zakonita porezna evazija, a ne samo nezakonita iako bi jednostavni žitelj Hrvatske podrazumijevao da je to uvijek nezakonito. Zakonita je, dakle, piše crno na bijelo, ona gdje porezni obveznik poduzima razne vješte operacije s isključivom namjerom da izbjegne plaćanje poreza. To mu omogućuju rupe u hrvatskim zakonima koji su puni rupa kao ementaler. 

    Naravno da se Slavko Linić neće obazrijeti na ovaj mali poticaj za poreznu reformu jer kud bi stigao da mora saslušati svakog građanina. Ali mogao bi se, recimo, dok se cjelovito ne pozabavi poreznim doktrinama i zakonskim rupama, ugledati na vlasti u Srbiji, koje su objavile popis velikih poreznih dužnika. Tako bismo barem dobili signal da ih država više neće štititi.