Niz malih stvari dugoročno je važniji nego tvrda i hitna aritmetika prihoda i rashoda koju treba razriješiti da ostanemo na nogama jer one mogu biti sol i papar boljeg društva
I HDZ-ova vlada imala je ministarstvo branitelja, na kojem je političku karijeru izgradila upravo predsjednica HDZ-a i bivša premijerka Jadranka Kosor, ali u tu zgradu nikad nisu pripušteni ni partizanski vojni invalidi, ni civilne žrtve NOB-a. To, jasno, nije bilo slučajno.
Dajući im znatno manja prava i izdvajajući ih fizički od veterana iz devedesetih, bivša vlast poslala je jasnu ideološku poruku javnosti da su partizanski stradalnici manje vrijedni od »pravih« hrvatskih boraca i trknula ih je, kao da su šugavi, u nadležnost Ministarstva zdravstva. Tako je HDZ, svojim diskriminacijskim administrativnim mjerama, derogirao ustavnu formulaciju da je Hrvatska nastala na antifašističkom nasljeđu NOB-a i pretvorio je u papirnato smeće.
Ironija je da su pritom partizani još i dobro prošli. Da se HDZ nije bojao osude iz EU, veliko je pitanje bi li oni smjeli kročiti i u jedno ministarstvo i bi li više od države dobivali i lipe. Signal da Kukuriku koalicija više neće tretirati veterane NOB-a kao borce drugog reda, važan je, naravno zato što hrvatske građane koji su se u Drugom svjetskom ratu borili protiv fašizma napokon treba pravično rehabilitirati. No, ako se te najave provedu, dobitak za cijelo društvo bit će zapravo neusporedivo veći nego to što će pravda svanuti jednoj segregiranoj skupini ljudi. Nova vlast mora povući niz takvih sukcesivnih malih poteza da bi počela rastjerivati opći vrijednosni kaos koji je ostao nakon vladavine HDZ-a i liječiti poljuljani društveni moral. Ispravljanje nepravde prema borcima NOB-a samo je jedan od njih. Prirodno je da su kriza i opća nesigurnost u Hrvatskoj u ovom momentu nametnuli financijsku konsolidaciju države i nacionalne ekonomije kao prioritet djelovanja nove vlade. Ali nesporno je da administracija Zorana Milanovića paralelno mora žustro raditi i na promjeni svjetonazora u Hrvatskoj. Ne tako da on postane ni crveni, ni lijevi, ni SDP-ovski, nego tako da se razvijemo u kvalitetnije humanističko društvo, tolerantno, dijaloško i demokratsko u punom smislu. Hrvatskoj je naprosto potreban dobar propuh da se dogme provjetre i da se set stavova koje je manipulativno nametnula dosadašnja politika protrese kroz prozor kao stari tepih kojega su nagrizli moljci. Sigurno je da nas od pada kreditnog rejtinga i od dužničke krize neće spasiti to što Rajko Ostojić sada prvo mijenja zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji. Nećemo imati ništa bolji standard jer ministar Jovanović djeci u škole uvodi građanski odgoj da ih nauče što su to građanske vrednote, ni jer mijenja zakon tako da vrhunski sport oslobodi od jarma Mamića i koruptivnih kriminalaca. Nikakav utjecaj na privlačenje stranih investicija neće imati premijerova najava da će etika biti uvedena i u osnovne škole za djecu koja ne žele ići na vjeronauk. Baš nikakav. Ali niz takvih malih stvari dugoročno je važniji nego ova tvrda i hitna aritmetika prihoda i rashoda koju treba razriješiti da ostanemo na nogama jer one mogu biti sol i papar boljeg društva.
