Nova godina 2012. bit će mršavija od ove na izmaku. Zoran Milanović stavit će nas na kolektivnu dijetu, a kad nam objedi bez mesa dosade slobodna nam volja najaviti se na kavu s psihoterapijskim učinkom što je služe kod predsjednika Ive Josipovića, koji gore na brdu smirenim glasom farba hrvatsko nebo u ružičasto svakom tko prođe kraj vojnika na ulazu u predsjedničke dvore. U Novoj godini ima biti zadovoljan svatko tko uspije zadržati radno mjesto, a oni koji su ga već izgubili imaju biti dvostruko sretni ako uspiju naći novo. Tako barem tvrde ekonomisti od čijih savjeta radni čovjek i građanin ima jednake koristi kao i od hvalospjeva novoj vlasti što ih ovih dana mediji plasiraju u neumjerenim količinama i u različite svrhe, ponajprije u svrhu uvlačenja tamo gdje se već najkorisnije uvući kad je vlast u pitanju. Obećanjima političara raduju se samo notorne budale, pa je izlišno radovati se i najavljenim reformama, a o radovanju Pravnoj državi kakvu po svojim mjerama kroji Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić suvišno je uopće govoriti. 

    U okolnostima kakve su nas snašle na prijelazu iz 2011. u 2012. godinu ostaje nam radovati se malim privatnim pobjedama i sretnim trenucima koje čovjeku nitko ne može oduzeti. Što se Republike i društvenog blagostanja u nastajanju tiče, nema nam druge nego zatvoriti oči, poželjeti nekoliko želja i nadati se nizu čuda potrebnih da se iste ostvare.   

    Republici Hrvatskoj u Novoj godini ponajprije želimo da njezini zakoni vrijede jednako za sve građane, što dosad nije bio slučaj. Republici želimo Državnog odvjetnika koji kaznene prijave neće spremati u ladice, da bi ih potom izvlačio prema svojim i političkim potrebama. Njezinom pravosuđu želimo suce koji ne dolaze iz redova ljudi koje vladajući političari krste kao »naše dečke«, a usput mu želimo i sudske procese u kojima iskazi svjedoka neće najprije izlaziti u dnevnim novinama, a tek potom biti izneseni pred sucima. Dakako, ovoj grani vlasti želimo još da ne sraste u potpunosti s druge dvije, izvršnom i zakonodavnom. 

    Vladajućim političarima, odnosno izvršnoj vlasti koja će udarati smjer u kojem će Republika gaziti narednih godina želimo, pak, da im se ne tresu gaće od straha pred vlasnicima medijske mašinerije koja gladi kad je njoj potrebno, a kad potreba prestane – gadi. Želimo im da ne požele više od onog što zarađuju, jer koliko smo upućeni njihove plaće su sasvim pristojne, a želja da dobiju više od toga odvest će ih tamo gdje su bili njihovi prethodnici. Želimo im, također, da nacionalnim interesom ne vide isključivo interes trgovca kojeg tetošimo već puna dva desetljeća; da malo obrate pažnju i na one koji za trgovca rade, na poljoprivrednike koji mu izručuju svoje proizvode one uz rok plaćanja duži od ciganske godine. Želimo im da izlaz iz krize ne vide isključivo u rezanju radničkih prava i svaljivanju tereta na leđa građanina s prosječnim i ispodprosječnim primanjima.   

    Zakonodavnoj vlasti, Saboru s Bogom kao nadzornim organom, valjalo bi poželjeti da ima u vidu svoju privremenost i činjenicu da dobro plaćenu dužnost obnaša kao predstavnik naroda, a ne interesnih skupina koje su za svoju korist u stanju iscijediti i kamen. Republici Hrvatskoj i njezinom društvu u cjelini želimo manje zločina iz mržnje i manje mržnje uopće, jer ova što nas dva desetljeća pritišće nije donijela niti može donijeti što dobro. Više tolerancije za različitost; više hrabrih ljudi poput, primjerice, doktorice Lidije Gajski koja je već godinama upozorava na obmane farmaceutske industrije; više plemenitosti i solidarnosti želimo, a manje laži i manipulacija, poglavito onih medijskih. I sebi i vama želimo manje egzistencijalnog straha, jer u njemu leži korijen kompromisa kakve pošten čovjek ne bi trebao činiti, kakvi od čovjeka počesto naprave krvoločnu životinju na dvije noge.

Navedeni popis želja prvi je korak k idealnom društvu koje nikad nećemo imati, što nikako ne bi smio biti razlog da istom ne težimo. Nova godina 2012. je pred vratima, a za njom će brzo stići ostale, sve dok njihov niz ne zaključi Kosac što stoji na kraju svakog puta. Njega svakako treba imati na umu, jer presuda nam je svima ista, pa zašto onda ovo kratko zemaljsko vrijeme ne bi iskoristili da drugima život olakšamo, umjesto da ga zagorčavamo.

Sretna vam Nova godina, cijenjeni čitatelji našeg lista. Postanimo u njoj bolje društvo, bolji ljudi.