Ta se šala danas čini poput kletve. Ove godine Hrvatska je napokon ušla u EU, ali zdravlje Unije počelo se pogoršavati. Ona se, na sreću, ne raspada. Ali u godini iza nas postalo je jasno da je europsko ujedinjavanje, koji se izvodi više od pola stoljeća, došlo u zastoj i krizu.

Tek što je Hrvatska ostvarila snove, stare dva desetljeća, oni su se počeli rasplinjavati. Slično je i sa slovenskim projektom »Europa sada«, koji je potpuno zaglibio i pretvorio se u projekt spašavanja slovenskih banaka i gospodarstva. 

   Čelnici država EU, međutim, izbjegavaju javno priznati što se događa. Na sastanku prije desetak dana objavili su »povijesni korak« prema ujedinjavanju. No, analitičari se slažu da je to bio korak natrag.

Oni nisu uspjeli dogovoriti bankovnu uniju, kakvu su najavljivali prije 18 mjeseci, već su spašavanje posrnulih banaka prepustili državama, kao i dosad. Njemačka kancelarka Angela Merkel je predložila državama da još jedan dio svog suvereniteta prepuste Europskoj komisiji, ali one su to dočekale hladno, ili su prijedlog odbile. 

  Bivši čelnik eurozone, Jean Claude Juncker, u ožujku je rekao da današnje samozadovoljstvo europskih političara podsjeća na stanje duhova u 1913. godini, kad nitko od ozbiljnih ljudi nije pretpostavljao da će već iduće godine izbiti svjetski rat. Juncker je priznao da pretjeruje, jer rat ne očekuje. No, činjenica jest da Uniji kola idu nizbrdo, te da godine pred nama nose veliku neizvjesnost. 

   Naime, ove je godine EU prvi put ostala bez podrške većine svojih stanovnika, prema svibanjskom istraživanju instituta Pew. Potpora građana Uniji u njezinim članicama, tijekom 12 mjeseci, pala je sa 60 na 45 posto. Potporu gube političari koji zagovaraju EU, a u Francuskoj, Nizozemskoj, Danskoj, Grčkoj i Italiji – prema istraživanjima – vodeće stranke postale su tzv. euroskeptici i populisti. 

   Narodi okreću leđa Bruxellesu, jer politika EU i Europske komisije – kako je to ocijenio i njezin povjerenik za zapošljavanje, Laszlo Andor iz Mađarske – robuje neoliberalnom pravovjerju iz Maastrichta.

Komisija danas vodi politiku kojom želi zadovoljiti interese financijskog sektora, vlasnika kapitala i kreditora. Ta politika ide na štetu radnika i poduzetnika u realnoj ekonomiji, dužnika i korisnika javnih službi. Da bi Europa mogla ozdraviti, njezini glavni ciljevi moraju postati gospodarski rast i zapošljavanje ljudi, uvjeren je Andor. 

  Slično govore brojni europski intelektualci, vjerski poglavari, ekonomisti i poličari iz »drugog ešalona«. Najistaknutiji dužnosnici, pak, u zboru pjevaju kako Unija sa sadašnjom politikom »upravo izlazi iz krize«.

Bitna pitanja ne otvaraju ni vodeći hrvatski političari, kao da se to nas ne tiče. Velik dio hrvatskih građana također nije spreman priznati da se njihovi snovi o boljem životu u EU urušavaju. Većina i dalje želi vjerovati da krivu politiku vode samo hrvatske vlasti, a da to s Europskom komisijom nema nikakve veze.