Dvije stotine radnih mjesta – to očito nije veliko pitanje. Tvornica koja na svjetsko tržište izbacuje inovacije i zapošljava vrhunske mlade stručnjake – ni to nije veliko pitanje. Sve to treba pustiti niz vodu pa na mjestu tvornice izgraditi stanove i poslovne prostore. Tako, očito, rezoniraju u izvršnoj vlasti. Da nije tako, radnici RIZ Odašiljača ne bi četrnaest puta izlazili na prosvjede tražeći svoj novac i svoje dionice. 

  Ovog tjedna posjetili smo tu tvornicu i razgovarali s ljudima koji tamo rade, odnosno s ljudima koji su je vodili i znaju sve o polaganom propadanju RIZ Odašiljača. Iz tvornice smo izišli s ne baš originalnom mišlju o nesposobnim hrvatskim političarima, koji uz to i bezočno lažu.

Kako drugačije nego bezočnu laž protumačiti riječi bivšeg Prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića, koji je tvrdio da je država dokapitalizirala RIZ Odašiljače s 88 milijuna kuna državnog novca.

Bila je to laž i išta drugo. Za RIZ-ove radnike takve laži nisu ništa novo, a ništa novo to nije niti za ostatak države. Čačić je morao znati da je 88 milijuna kuna koje je država isplatila RIZ-u zapravo novac koji je ovom poduzeću pripadao na temelju sukcesije imovine bivše države.

RIZ Odašiljačima pripada i novac koje bi mu država trebala isplatiti na temelju kamata, jer je spomenutih 88 milijuna kuna Ministarstvo financija zadržavalo na svom računu godinama. 

O tome je odluku na zatvorenoj sjednici donijela Vlada Republike Hrvatske u vrijeme Ive Sanadera, ne samo za RIZ, nego za još tridesetak tvrtki. O tome je odluku donijela i Agencija za upravljanje državnom imovinom u veljači ove godine, ali nekom je, eto, palo na pamet da radnici dionice ne zaslužuju, da odluku ne treba ispoštovati. Zbog čega? Zbog nekretnina.

 RIZ Odašiljači imaju vrijedne nekretnine u zagrebačkom Maksimiru, koje poslovni predatori vrebaju već godinama. Jedan od tih predatora, ističu na svakom prosvjedu radnici, jest i dioničar tvrtke Michael Ljubas.

 Znamo da je jedna od tih Uprava dovela naoružane zaštitare, da je novac šakom i kapom davala spin doktorima koji su za cilj imali radnike dovesti u što goru poziciju. Znamo i da inženjeri RIZ-a gube strpljenje pa sindikatima sve češće poručuju: Ako ne uspijete riješiti vlasničke odnose, mi odlazimo. Znamo i da će bez inženjera RIZ potonuti kao kamen bačen u vodu.

 Znamo i da je RIZ jedno od rijetkih poduzeća koje nešto proizvodi i izvozi. Znaju to i u Vladi Republike Hrvatske, ali to očito nije dostatno da se poduzme sve kako bi tvrtka bila spašena. Bivši financijski direktor poduzeća Milić Bijelić siguran je da bi u slučaju radničkog dioničarstva i pametnog upravljanja tvrtkom, RIZ Odašiljači mogli opstati na tržištu.

Uvjereni su u to i inženjeri RIZ-a s kojima smo razgovarali. RIZ Odašiljači posluju u cijelom svijetu, partneri su BBC-a i niz javnih informativnih kuća na svim kontinentima. Kad smo u srijedu posjetili tvrtku, tamo je bila i kineska delegacija koja se interesira za RIZ-ova digitalna brojila. Odgovorne u Vladi to previše ne zanima. Da ih zanima, učinili bi sve da poduzeću omoguće normalnu tržišnu utakmicu.

Da ih RIZ zanima, pristali bi ispuniti obećanja i u RIZ-u dopustiti radničko dioničarstvo. Ne, ne zanima to hrvatske socijaldemokrate. Ne zanima to nikog u vlasti. Izvršna vlast RIZ-ovim vlasnicima očito ne vjeruje. Nikog to ne treba čuditi, jer socijaldemokrati su već pokazali da su im radnici dobri samo kad ih treba jahati i cijediti.