Europski socijaldemokrati, među kojima su i hrvatski, dolaze u javni sukob sa samima sobom. Nisu u toku s vremenom, a slično je s hrvatskom oporbom
Stvari se se počele naglo mijenjati, zasad samo u glavama ljudi koji su počeli žestoko kritizirati sustav u kojem živimo. Usporedo s papom Franjom koji je pozvao na obuzdavanje tržišta i kapitala, predsjednikom Obamom koji je najavio politiku smanjivanja zabrinjavajućih socijalnih nejednakosti, glas protiv liberalnog kapitalizma odlučilo je podići i vodstvo kluba socijaldemokrata u Europskom parlamentu.
Predsjednik kluba Hannes Swoboda i njegov zamjenik Stephen Hughes napali su politiku neoliberalizma i stroge štednje, kakvu nalaže Europska komisija. U Časopisu za progresivnu ekonomiju, iz studenoga, podržali su zahtjev skupine stručnjaka koji traže od Europske središnje banke da ne brine samo o tečaju i inflaciji, nego da se bori protiv masovne nezaposlenosti ljudi. Bez pomoći središnjih banaka vlade ne mogu uspjeti u borbi protiv krize, inače njihova »ekonomska politika liči na donkihotovsku borbu«, upozoravaju stručnjaci koje su okupili socijaldemokrati. Zamjenik talijanskog ministra gospodarstva Stefano Fassina u tom časopisu oštro je napao Europsku komisiju jer nastavlja pogrešnu politiku »strukturnih reformi«, kao što su labavljenje radnog zakonodavstva, smanjenje javne potrošnje i socijalnih davanja. »Upravo ta politika leži u srcu ove krize«, tvrdi Fassina, neizravno optužujući Komisiju da ona sama pridonosi srozavanju Europske unije koja postaje Titanik.
Nije točno da nema alternative strogoj štednji te siromašenju građana, kakvo se 30 godina provodi u korist kapitala, dovodeći društva u goleme nejednakosti, a gospodarstvo u slijepu ulicu. Fassina kaže da alternativa postoji, a ako se ona ne aktivira, »Europa će poput Titanika naletjeti na ledeni brijeg nacionalizma«. Znakovito je da tu oštru kritiku potpisuje dužnosnik stranke na vlasti koja šutljivo provodi politiku stroge štednje po naputcima Bruxellesa. Ako Fassina kaže da su ti naputci štetni, može mu se vjerovati. Italija je u tri godine promijenila tri vlade različitih boja, ali se gospodarstvo nije poboljšalo, nego pogoršalo. Isto se dogodilo u ostalim prezaduženim državama EU, što potvrđuje tezu da rješenje nije u pukoj promjeni stranke na vlasti, nego u promjeni štetne politike koja se provodi u EU, pa i u Hrvatskoj. Dužnosnici Europske komisije, poput hrvatskih, opet kliču da EU upravo izlazi iz recesije i da su bolji dani na vidiku. No, Swoboda i Hughes se ne slažu. Oporavak je, kažu, »samo simboličan«, jer je njegova slika – kako dodaje Fassina – »dramatično nepotpuna«. Većina ekonomskih i socijalnih pokazatelja u EU zapravo se pogoršava. Tako je i u Hrvatskoj.
To je još jedan znak da europski socijaldemokrati, među kojima su i hrvatski, dolaze u javni sukob sa samima sobom. Nisu u toku s vremenom, a slično je s hrvatskom oporbom: HDZ je jučer na svom skupu zagovarao potpuno isti ekonomski model, poput SDP-a i Europske komisije, model iz 1993. godine koji je i Hrvatsku doveo u tvrdokornu krizu. Matične hrvatske stranke liče na Don Kihota dok su u oporbi, a na Sizifa kad dođu na vlast. Za razliku od Sizifa, međutim, kamen koji guraju uz brijeg stalno je sve teži, a kad se vrati nizbrdo, svaki put se otkotrlja sve dalje. Nema znakova da se događaju promjene u glavama.
