Foto: D. LOVROVIĆ
Recimo da bi jedno logično mjesto za formiranje konsenzusa oko gospodarskih mjera trebao biti Hrvatski sabor. Tamo bi teoretski trebala biti neka kreativnost i pamet. Umjesto toga, saborski zastupnici se više od svega vole baviti sami sobom
Radikalno teško stanje zahtjeva i radikalne mjere. Zastrašujući podaci Eurostata pokazuju da je Hrvatska najgora u Europi, jer samo 49,8 posto radno sposobnih ljudi radi. Pod pritiskom krize sve veće, srednje ili male tvrtke redovito se okreću smanjenju troškova i podjeli otkaza. Hrvatska je gora čak i od Grčke ili na toj razini uz napomenu kako su Grci proveli reformu skupog javnog sektora i druge bolne mjere, što im daje nešto bolju perspektivu nego nama.
Umjesto toga jučerašnji dan pokazuje da se saborski zastupnici više od svega vole baviti sami sobom. Dobar dio sjednice potrošili su na prebrojavanje. Kao u školi. Jer su petak 13. mnogi odlučili tankirati, pa je u sabornici bilo svega 30-tak zastupnika. Prebrojavanje je pokrenuo Duje Marasović (HDZ) upitavši HDSSB-ova Boru Grubišića: Od vaših sedam zastupnika, koliko ih je u dvorani? Onda je uslijedilo natezanje o tome tko je veća, a tko manja desnica dok cijelu ovu žalosnu prepirku nije imao tko ni gledati. Jer nije bilo niti publike u političkoj areni, koja bi trebala predstavljati vrhunski doseg parlamentarne demokracije.
Paradoksalno je također da politika bježi i zazire od stručne javnosti. Na ovogodišnjem skupu ekonomista u Opatiji nikad manje predstavnika vlasti, nikoga iz Vlade, nikad manje polemika, bilo kakvih dogovora ili pripreme strateških dokumenata. Vlada je učinila praktično sve da od sebe odgurne stručnjake koji ipak ponešto znaju o ekonomiji. Ne žele slušati ni razgovarati s ljudima kao što su Guste Santini, Damir Novotny, Željko Lovrinčević, Ljubo Jurčić i mnogi drugi. Istina je da dio spomenutih ima i poltičkih ambicija, istina je da su neki već bili savjetnici ili članovi nekih vlada, ali to ipak ne bi trebalo biti najvažnije. Ako imaju ideje i promišljanja vrijedna pažnje i analize. Vladajući se ionako u gotovo svakoj priči o reformi školstva pozivaju na potrebu stvaranja visokoobrazovanih stručnjaka, jer bez toga nema budućnosti. Ne bi trebalo biti ni sadašnjosti. Kolikod Hrvatska bila mala i danas imamo određeni broj visokobrazovanih stručnjaka, čiji savjeti vladajuće svejedno ne zanimaju. Iako rezultata nemaju i iako su izgubili kompas u reformama koje provode, pa danas pokreću ono od čega su jučer odustali. Isključivo po europskom naputku o smanjenju prekomjernog deficita.