Nije ni čudo da smo gori od Grčke

Tribina B Darka Pajića

Darko Pajić

Foto: D. LOVROVIĆ

Foto: D. LOVROVIĆ

Recimo da bi jedno logično mjesto za formiranje konsenzusa oko gospodarskih mjera trebao biti Hrvatski sabor. Tamo bi teoretski trebala biti neka kreativnost i pamet. Umjesto toga, saborski zastupnici se više od svega vole baviti sami sobom



Radikalno teško stanje zahtjeva i radikalne mjere. Zastrašujući podaci Eurostata pokazuju da je Hrvatska najgora u Europi, jer samo 49,8 posto radno sposobnih ljudi radi. Pod pritiskom krize sve veće, srednje ili male tvrtke redovito se okreću smanjenju troškova i podjeli otkaza. Hrvatska je gora čak i od Grčke ili na toj razini uz napomenu kako su Grci proveli reformu skupog javnog sektora i druge bolne mjere, što im daje nešto bolju perspektivu nego nama.


  Stanje je takvo da nije neopravdano zazivati Vladu nacionalnog jedinstva, iako je to politički nerealno u situaciji kad vladajući imaju komotnu većinu u Saboru. Iz istog razloga je iluzorno prizivati i prijevremene izbore. Možda bi se moglo tek govoriti o konsenzusu oko najvažnijih mjera za pokretanje gospodarstva, proizvodnje i novog zapošljavanja. Samo kad ne bi bilo tako teško dešifrirati koja je strategija za izlazak Hrvatske iz krize u Vladi, a koja u HDZ-u. Dok se dubokoj gospodarskoj depresiji ne nazire kraja.   Recimo da bi jedno logično mjesto za formiranje konsenzusa oko gospodarskih mjera trebao biti Hrvatski sabor. Tamo se na kraju krajeva i donose zakoni, tamo bi teoretski trebala biti neka kreativnost i pamet, za to su i dobro plaćeni, pa valjda treba očekivati i neku odgovornost.

  Umjesto toga jučerašnji dan pokazuje da se saborski zastupnici više od svega vole baviti sami sobom. Dobar dio sjednice potrošili su na prebrojavanje. Kao u školi. Jer su petak 13. mnogi odlučili tankirati, pa je u sabornici bilo svega 30-tak zastupnika. Prebrojavanje je pokrenuo Duje Marasović (HDZ) upitavši HDSSB-ova Boru Grubišića: Od vaših sedam zastupnika, koliko ih je u dvorani? Onda je uslijedilo natezanje o tome tko je veća, a tko manja desnica dok cijelu ovu žalosnu prepirku nije imao tko ni gledati. Jer nije bilo niti publike u političkoj areni, koja bi trebala predstavljati vrhunski doseg parlamentarne demokracije.


  Paradoksalno je također da politika bježi i zazire od stručne javnosti. Na ovogodišnjem skupu ekonomista u Opatiji nikad manje predstavnika vlasti, nikoga iz Vlade, nikad manje polemika, bilo kakvih dogovora ili pripreme strateških dokumenata. Vlada je učinila praktično sve da od sebe odgurne stručnjake koji ipak ponešto znaju o ekonomiji. Ne žele slušati ni razgovarati s ljudima kao što su Guste Santini, Damir Novotny, Željko Lovrinčević, Ljubo Jurčić i mnogi drugi. Istina je da dio spomenutih ima i poltičkih ambicija, istina je da su neki već bili savjetnici ili članovi nekih vlada, ali to ipak ne bi trebalo biti najvažnije. Ako imaju ideje i promišljanja vrijedna pažnje i analize. Vladajući se ionako u gotovo svakoj priči o reformi školstva pozivaju na potrebu stvaranja visokoobrazovanih stručnjaka, jer bez toga nema budućnosti. Ne bi trebalo biti ni sadašnjosti. Kolikod Hrvatska bila mala i danas imamo određeni broj visokobrazovanih stručnjaka, čiji savjeti vladajuće svejedno ne zanimaju. Iako rezultata nemaju i iako su izgubili kompas u reformama koje provode, pa danas pokreću ono od čega su jučer odustali. Isključivo po europskom naputku o smanjenju prekomjernog deficita.


  Na kraju dolazi i Svehrvatski gospodarski forum HDZ-a održan jučer u zagrebačkom hotelu Westin. Skup je uglavnom protekao u ponavljanju onoga što se moglo čuti od Karamarka i ostalih prošlih mjeseci. Kritike, katastrofične ocjene društvene i političke situacije i malo toga o konkretnom programu gospodarskog spasa. Nije pretjerano zaključiti kako se u Westinu odigrala jeftina predstava i obična HDZ-ova prevara. Drska i bezobrazna. Dvije godine spavaju ne radeći ništa konstruktivno, bez jasnog i suvislog prijedloga o rješenju bilo kojeg gospodarskog problema samo da bi pompozno ponovili stare fraze. Hrvatskoj treba više investicija? Manje poreza? Bolja poslovna klima? Pa to i vrapci na grani znaju. Novost je tek uvođenje još jednog ministarstva, za iseljeništvo, kao da ionako nemamo preveliki državni aparat. Donekle i imovinsko načelo u financiranju zdravstvene potrošnje. Sve ostalo lijepo zvuči na papiru. S naznakom kako je većina HDZ-ovih mjera i planova već napisana u Planu 21. Utoliko ne može biti ništa ni od Karamarkovog poziva na konsenzus oko rješenja za gospodarsku krizu. Oko čega graditi taj konsenzus? Izuzev parole »mi hoćemo, mi možemo«.   Doista nije čudo da smo gori od Grčke. Nakon svega što se dogodilo jučer perspektiva se čini još lošijom. Jer slijedi izvjesno preuzimanje neugodne pozicije najgorih u Europskoj uniji kojoj se toliko klanjamo.

više vijesti