Ilustracija / Foto: Vedran KARUZA
Može sutra proći referendum o tome da Hrvati trebaju hodati na glavi. Ali ne vjerujem da bismo to ikad stvarno vidjeli na ulici
Sada kad je ova političko-ideološka računica obiteljaša sprijeda i Katoličke crkve iz pozadine osigurala tu važnu stvar da brak između žene i muškarca dobije ekskluzivni status, prikupili smo za njih i malo podataka iz stvarnog života.
Na žalost, o tim podacima i njihovim racionalnim značenjima od Ž. Markić i biskupa nitko nikada nije čuo ni jednoga slova. Pa njihovi birači vjerojatno misle da je »pravi« brak sada čvrst i spašen za sva vremena budući da će napokon biti uklesan u kamenu ploču hrvatskoga Ustava.
Ali nipošto, lagali su im
Perspektive heteroseksualnog braka nisu više nimalo blistave čak ni u Hrvatskoj, a o velikom svijetu da se i ne govori. Brak, u vrlo doglednoj budućnosti, posve sigurno, neće spasiti ni Ustav, ni konzervativna desnica, ni propovijedi s oltara, ni Sveti Petar. Naša zemlja ne može ostati izvan globalnih mijena, koliko god ju se vraćalo u srednji vijek, jer su se, naprosto, promijenili ekonomski i društveni odnosi.
Financijski neovisnim partnerima više nije potreban »papir« da se ekonomski osiguraju i da zaštite potomstvo, a da bi se voljeli i imali djecu, ne trebaju im ni matičar, ni pop.
Tako rezonira sve veći i veći broj ljudi pa će sljedeći podaci jako iznenaditi našu još uvijek dosta zatvorenu zajednicu.
Dakle, situacija je ovakva. Britanski Telegraph prenio je u srpnju prognozu njihovog statističkog zavoda da će broj djece rođene izvan braka, sa 47,5 posto, u 2014. premašiti 50 posto. Američki CBS News objavio je u ožujku da u SAD-u već 48 posto beba donose na svijet roditelji koji nisu oženjeni.
Prosjek u zemljama EU bio je 2000. godine 27,4 posto porođaja izvan braka da bi se do 2011. desio skok na 40 posto.
Više od 50 posto izvanbračnih beba već 2011. dolazilo je na svijet u Irskoj (65 posto), Estoniji (59,7), Sloveniji (56,8), Bugarskoj (56,1), Francuskoj (55,8), Norveškoj (55), Švedskoj (54,3) i Belgiji (50 posto), a blizu su bile Danska (49 posto), Velika Britanija, Portugal (45,6), Nizozemska (45,3), Latvija (44,6), Mađarska (42,3), Češka (41,8), Finska (40,9) i Austrija (40,4 posto).
Čarolija bijele čipke i vjenčanog prstena odavna je izblijedila i u izrazito vjerski obojenim zemljama Južne Amerike pa mnoge od njih odavno godišnje imaju 50 posto poroda izvan braka.
Vijest je, dakle, ta da se starinska institucija braka – nepovratno raspada.
Dio mladih ne želi više nikakav »atest« pred zakonski ovlaštenim autoritetom, čak ni kad dolaze djeca. To nipošto ne znači da je odzvonilo i obitelji, ali tradicionalnom braku jest.
Čak i ovdje kod nas, gdje se dio konzervativne scene posvetio sizifovskom guranju kotača natrag, već se 15 posto beba rađa izvan braka, a još toliko djece živi s jednim roditeljem.
Obitelj je danas nešto drugo nego što je bila prije 50 godina kada je samo muškarac zarađivao, a žena se brinula o kući, kada žene nitko i ne bi zaposlio jer je to bila sramota i jer nisu bile školovane, i kada rastava nije dolazila u obzir.
Svijet se jako promijenio. Za novu obitelj potrebne su nove politike. Promjene, doduše, mnogo sporije nego drugdje idu u Hrvatskoj, u Srbiji, i u Uzbekistanu. Natrag, međutim, sigurno nema.
Može sutra proći referendum o tome da Hrvati trebaju hodati na glavi. Ali ne vjerujem da bismo to ikad stvarno vidjeli na ulici.